Facebook će do kraja ove godine premašiti brojku od milijardu korisnika, što znači da će najveću društvenu mrežu na svijetu koristiti svaka sedma osoba na našem planetu.

Ukoliko bi Facebook promatrali kao jednu odvojenu ljudsku zajednicu, ili ako baš hoćete, državu, ona bi po broju stanovnika bila treća najveća na svijetu, a u naredne će se dvije godine probiti do prvog mjesta.

I dok mnogi ljudi diljem planete čine sve da se riješe utjecaja država i vlada nad svojim životima, tisuće ljudi svakoga se dana svojevoljno priključuju zajednici na Facebooku. Zbog čega je tomu tako? Što to Facebook ima, a nedostaje suvremenim političkim društvima?

Zašto je Facebook zabavan, a izbori i referendumi dosadni?

U redu, iza Facebooka stoji nevjerojatno razrađen softver te financijski interesi njegovih vlasnika, od Marka Zuckerberga pa sve do investicijskih fondova koji su ga otkrili u pravo vrijeme. Ipak, prava tajna uspjeha Facebooka leži u ogromnom ljudskom potencijalu, individualnim korisnicima koji su na njemu napravili svojevrsni odraz modernog ljudskog društva, koje je živo i koje se svakodnevno razvija i poboljšava.

Najbolji način da shvatimo ovo jest da usporedimo Facebook s procedurama suvremenih demokratskih političkih procesa. Promatranje Facebookovog razvoja bilo je zabavno, produktivno, fascinantno, korisno i progresivno. S druge stane, izborni je proces razdvajajuć, tegoban, zbunjujuć, suhoparan i uglavnom izvor ogorčenosti u građana.

Zbog čega je tomu tako? Zbog činjenice da Facebook i klasična demokracija funkcioniraju na potpuno različitim principima.

Facebook se temelji na principu slobodnog sudjelovanja. Svatko od korisnika bira želi li se uključiti ili ne želi. Možete imati jednog ili tisuću prijatelja. Možete dijeliti informacije s određenom skupinom ljudi, a istovremeno u tome ograničiti drugu skupinu.

Svaki dio Facebooka napravljen je da olakša korisniku razdvajanje onoga što mu je bitno od stvari koje ga ne zanimaju. To se najbolje ogleda u načinu na koji dijelimo bitne stvari iz našeg života, biramo prijatelje, priključujemo se grupama i pokretima te stvaramo vlastite socijalne mreže. Taj je proces dubinski demokratski i upravo je ono što Hans-Hermann Hoppe opisuje kao samu suštinu modernog društva.

Demokratsko pravo na nesudjelovanje u demokraciji

S druge strane, demokratski izborni procesi uglavnom samo djeluju kao da nam nude izbor, ali se najčešće svode na to da vlast dobiva onaj tko bolje izmanipulira (i to u najširem mogućem kontekstu, koji ne mora nužno biti protuzakonit, već sasvim legitiman) rulju.

Demokratski proces nudi svakome potpuno jednako iskustvo, ne uzimajući u obzir da su ljudi različiti. Svi su prisiljeni biti dio sustava isključivo zbog činjenice da su se rodili u određeno vrijeme i na određenom prostoru. Točno, u demokratskom sustavu svi imaju pravo glasa, ali nitko nema pravo odlučiti želi li biti vezan rezultatima glasovanja.

U sustavima tradicionalnih demokratskih zemalja svaka osoba automatski dobiva određeni broj „prijatelja" (sve odrasle osobe u državi s pravom glasa), bez obzira želi li ih kao prijatelje ili ne. To se „prijateljstvo" temelji isključivo na činjenici da smo se rodili unutar istih državnih granica kao i ostatak članova tog društva, a ti „prijatelji", bez obzira na to slažemo li se mi s time ili ne, neprestano pišu po našem „zidu".

Ukoliko mislite da tomu nije tako, pogledajte samo koliko ste zaradili u prošloj godini, a koliki je dio toga uzela država da sanira potrebe drugih ljudi s kojima nemate ama baš nikakve veze, niti se vjerojatno s njima u bilo čemu slažete.

Kad jedan odlučuje za trojicu

Za nešto što bi trebalo biti vrhunac i praznik demokracije, u izbornom sustavu nema ničega istinski demokratskog. To se najbolje moglo vidjeti na nedavnom referendumu za Europsku Uniju, gdje je četvrtina odraslih građana donijela možda i sudbinsku društvenu odluku u ime ostale tri četvrtine. I točno je da je takav sustav apsolutno legalan, ali upravo je to krunski dokaz u prilog tvrdnji kako loše „demokracija" danas funkcionira.

Današnja je demokracija upravo to - sukob između različitih opcija, u kojem se koriste sva dostupna sredstva kako bi naši interesi nadvladali interese drugih članova društva. Na kraju nas samozadovoljno pobjednici uvjeravaju kako je najvažnije da smo svi sudjelovali u tome, pa makar i bojkotom. Sjetite se samo hrvatskih političara nakon referenduma i kako su nas uvjeravali kako je i to dokaz da sustav zapravo funkcionira.

Facebook naprosto nema nikakve veze s ovim besmislicama. Vaše su zajednice vaša tvorevina i produžetak su vaših interesa i uvjerenja. Zajednice na Facebooku rastu na temelju toga da svi članovi imaju koristi od njih. Promijenite li mišljenje, uvijek možete blokirati prijatelja na listi ili izaći iz neke grupe. To će im možda povrijediti osjećaje, možda i neće, ali ono što je važno jest da u tome nema ničeg agresivnog ili nasilnog.

Dok nas smrt ne rastavi

Vaši prijatelji na Facebooku mogu biti s bilo kojeg kutka planete. Geografska udaljenost i položaj odjednom više ne igraju nikakvu ulogu, niti predstavljaju prepreku komunikaciji.

S druge strane, demokracija je nužno vezana uz postojanje nekakvih umjetnih granica. Morate glasovati na točno određenom mjestu. Vaš se glas onda pribraja glasovima drugih s tog mjesta, prebrojava i na temelju njega se izračunava glasovi te izborne jedinice. Nakon toga se glasovi pretvaraju u elektorijalne ili zastupničke mandate, na temelju iznimno kompliciranih matematičkih formula.

Za razliku od Facebooka, demokraciju ne možete blokirati, niti možete ukinuti pretplatu na nju. Postajete njezin dio svojim rođenjem, a tu činjenicu ne možete promijeniti niti odlaskom u zatvor ili drugu zemlju. Jednom kad dobijete hrvatsko državljanstvo, imate ga do smrti, a tako je s većinom zemalja. S druge strane, ljudi koji ga žele dobiti naknadno prolaze kroz pravi pakao birokracije. I to je nešto što dijelimo s većinom drugih zemalja. Kako je moguće zvati neki sustav demokratskim, a onda ne dati njegovim članovima mogućnost da ne budu dio njega?

Hoće li nas Facebook i ostale društvene mreže usmjeriti prema novim oblicima duštvenih uređenja, nitko sa sigurnošću ne može reći. Ono što je gotovo sigurno jest da se sadašnji „demokratski" sustav pod hitno mora mijenjati ukoliko želi preživjeti, a s njim i cijela naša civilizacija.

Lajkate?