Uspon njemačke Europe počeo je još davne 1914. godine i propao je dvaput prije negoli je Njemačka konačno pobijedila gotovo stoljeće kasnije. Istu onu Europu koju je izgubio car Vilim II. 1918. i koju je zamalo uništio Adolf Hitler 1945. ovih je dana konačno osvojila kancelarka Angela Merkel bez da je pritom ispalila i jedan jedini metak.

Tako bi se barem dalo naslutiti iz brojnih europskih novinskih naslova zadnjih tjedana, koji su upotrijebili upravo naziv Četvrti Reich da opišu stvaranje novog europskog političkog i društvenog poretka kojem svi svjedočimo. Poznati karikaturisti prikazuju Nijemce visoko uzdignute desnice na pozdrav i okićene svastikama, koji na taj način uspostavljaju nova pravila ponašanja ljudima nižim od sebe.

Milijuni prestravljenih Talijana, Španjolaca, Grka, Portugalaca i drugih Europljana pohranjuju svu svoju životnu ušteđevinu i njemačke banke, i to brzinom od nevjerojatnih 15 milijardi eura mjesečno. Palac gore ili dolje eurima zatrpane Angele Merkel danas odlučuje hoće li neka europska zemlja nastaviti živjeti na rubu egzistencija pogonjena njemačkim zajmovima ili će konačno bankrotirati i pristati na smanjenje životnog standarda na razinu onoga od prije 50 godina.

Zabrinuti susjedi Francuzi, u svojoj dobro poznatoj šizofrenoj maniri zemlje koja uvijek izvuče najdeblji kraj, bacaju drvlje i kamenje na „vječno protiv" Britance zbog toga što miniraju cijeli projekt odbijajući sudjelovati u njemu i pitaju se što se dovraga dogodilo.

Štp se, dovraga, dogodilo?

Kako je moguće da je veliki san o „novoj Europi" propao svega 20 godina nakon njezinog ujedinjenja, a rodio se onaj o novoj i moćnoj Velikoj Njemačkoj, i to ni više ni manje preko projekta koji je trebao služiti za ograničavanju ljepljivih njemačkih prstiju nad kontinentom - Europske unije?

Ono što je mnogima dugo vremena bilo potpuno nezamislivo, događa se po treći put u povijesti - Njemačka ponovno ima cijelu Europu u svojoj šaci. Kako li im je to opet uspjelo?

Svakako nije oružjem. Britanci imaju moćnu vojsku koja vodi ratove diljem planete, od Libije do Iraka. Francuska mirno spava na svojim nuklearnim projektilima ispod jastuka. S druge strane, Njemačka ima tek tristotinjak tisuća vojnika, nema nuklearnog oružja, vojnih baza u inozemstvu, kao ni jedan jedini nosač aviona.

Nije ni tuđom financijskom pomoći. Njemačka je uložila gotovo 2000 milijardi eura vlastitog novca u revitaliziranje istoka svoje zemlje, uništenog komunističkom vladavinom, a da pritom nije posudila niti centa. Isto tako, provozajte se bilo kojom južnom zemljom EU i shvatit ćete da je ogromna većina autocesta, pruga, mostova, stadiona i zračnih luka koje vidite financirana upravo od strane njemačkih banaka ili vlade.

Nije ni brojnošću stanovništva. Iz nekog razloga 120 milijuna Grka, Talijana, Španjolaca i Portugalaca na koljenima moli 80 milijuna Nijemaca da ih izbave iz problema.

I konačno, nije ni zbog dobre sreće. Prije svega 65 godina, Berlin, Hamburg i Munchen gotovo su sravnjeni sa zemljom, što je sudbina kakvu Atena, Madrid, Lisabon i Rim srećom ipak ne pamte.

Pravi razlog uspjeha leži u nepokolebljivom njemačkom duhu i karakteru - istom onom koji se već 500 godina zadivljuje i zastrašuje ostale europske narode. Čim drugim objasniti činjenicu da Berlin izgleda kao Detroit 1945., dok Detroit izgleda kao Berlin 1945.?

Posuđivanje njemačkog novca da kupite njemački proizvod

Unatoč različitim istraživanjima koja su nas pokušala uvjeriti kako njemački narod i nije tako radišan koliko mislimo, njemački je radnik još uvijek jedan od najefikasnijih u svijetu, što je puno važnije od činjenice koliko neko provodi vremena na radnom mjestu. Isto tako, njemački građanin još uvijek ima veliku sklonost štednji i odlaženju u postelju dok ljudi na jugu Europe odlaze vani.

Gdje nas sve to vodi? Teško je reći. Upravo je ta neizvjesnost ono što plaši većinu stanovnika Starog kontinenta.

Hoće li njemačka poduzetnost i industrijska nadmoć prije ili kasnije opet „kliznuti" u želju za vojnom dominacijom i kulturnim šovinizmom, kao što je to bio slučaj u povijesti? Bi li umorna Europska unija i sve slabiji NATO, vođen sve manje zainteresiranim SAD-om uspjeli na vrijeme stati takvim ambicijama na kraj?

Može li gotovo polovica nezaposlenih mladih Europljana u južnim zemljama doista slušati ono što im govore bogati njemački „roditelji"?

Kako dalje?

Berlin je narodima u problemima praktički rekao sljedeće - očekujete li zdravstvenu zaštitu, mirnu starost i plaću s kojom možete priskrbiti sebi i obitelji pristojan život - stvari koje u velikoj mjeri još uvijek uživaju Amerikanci i sjeverni Europljani - počnite se konačno ponašati kao Nijemci.

Drugim riječima, Atenjanima će ostati njihov ultra moderan aerodrom i podzemna željeznica, Španjolac će još uvijek moći zamijeniti kuk umjetnim, a Talijan će još uvijek moći voziti svoj novi Mercedes, ali ne ukoliko budu i dalje inzistirali na popodnevnom drijemanju, večerama u restoranima, umirovljenju sa 55 godina, varanju na porezima te efektivnom šestosatnom radnom vremenu.

Želite li živjeti poput Nijemca, morate raditi i štedjeti poput Nijemca. Uzmite ili ostavite.