Smjernice Ministarstva kulture pokrajine Baden-Württemberg su više nego jasne: nastavnici u školama ove pokrajine ne smiju više koristiti društvene medije kao što su Facebook, Twitter ili StudiVZ u službene svrhe. Osim što im je to zabranjeno za komunikaciju s učenicima, isto vrijedi i za službenu komunikaciju između nastavnika.

Time je pokrajina na jugozapadu zemlje prihvatila praksu koju Bavarska i Schleswig-Holstein provode već neko vrijeme. Ministarstvo je svoju odluku objasnilo potrebom za zaštitom podataka. Međutim, Rolf Busch, zamjenik predsjednika Nacionalne udruge za obrazovanje je skeptičan: "U mnogim školama u Njemačkoj treba pažljivo postupati sa zaštitom podataka. Ali nije u redu da se nastavnike kažnjava ovakvom zabranom."

Ministarstvo kulture potvrdilo sumnje roditelja

U svakodnevnom životu mladih Facebook već dugo čvrsto drži mjesto najvažnijeg medija za komunikaciju. Na taj način i učenici komuniciraju sa svojim nastavnicima, pogotovo zbog toga što je razmjena informacija preko te platforme manje komplicirana i puno opuštenija od komunikacije e-mailom ili telefonom.

Proteklih su godina i nastavnici naučili cijeniti prednosti takvog sustava. Obavjesti kao što su: "Danas će se nastava tjelesne i zdravstvene kulture održati u gimnastičkoj dvorani" ili "Nastavnici mogu kupiti karte za maturalnu večer u pola cijene" ponekad se brže pojave u grupi na Facebooku nego na oglasnoj ploči u školi.

Zaštita podataka nije zajamčena

Već nekoliko godina roditelji i pedagozi raspravljaju o tome trebaju li učenici i nastavnici uopće biti prijatelji na Facebooku. Zabrinutost postoji uglavnom zbog sve manje privatnosti. Odluka Ministarstva kulture u Baden-Württembergu tu je raspravu samo rasplamsala. "Krajnje je vrijeme da se Ministarstvo kulture pozabavi tom temom", rekao je u razgovoru za Deutsche Welle Selman Özen, predsjednik Pokrajinskog školskog savjeta u Baden Württembergu.

Osim zabrinutosti za privatnost, Özen ukazuje i na druge aspekte rasprave. "Ne bi smjela postojati obveza registriranja na društvene mreže, samo zato da bi se uopće prijaviti za sudjelovanje u školskim aktivnostima." Osim toga, treba gledati i na pedagošku distancu kada su nastavnici i učenici putem Facebooka u stalnom privatnom kontaktu.

Moguće alternative

Kod brojnih učitelja preporuke Ministarstva stvaraju konfuziju. Niti je pojašnjeno kada se komunikacija putem Facebooka smatra službenom, niti su propisane kazne za kršenje ove zabrane. Također, bavljenje društvenim medijima u školama ne bi trebalo biti posve zabranjeno. Štoviše, trebalo bi ostati dozvoljeno da učitelji tijekom nastave objašnjavaju postupanje s društvenim medijima. Trebali bi smjeti objasniti njihovo funkcioniranje, prednosti i nedostatke, kao i rizike društvenih medija.

I samo Ministarstvo kao alternative komunikaciji putem društvenih mreža navodi pisma i kodirane e-mail poruke. Međutim, ograničava se Rolf Busch, nemaju svi nastavnici službenu e-mail adresu koja se prema kriterijima zaštite podataka smatra sigurnom. Ministarstvo bi najprije trebalo formulirati standarde i jasne upute.

Predstavnik učenika Özen smatra da je rješenje u podjeli rada. "Učitelji bi za komunikaciju trebali koristiti e-mailove i obavjesti na oglasnoj ploči. Učenici bi tada sami mogli podijeliti te informacije na društvenim mrežama.