Pijesak je, nakon vode, prirodni resurs koji se najviše eksploatira, ali njegova je upotreba uglavnom neregulirana, što znači da ga trošimo brže no što ga mogu zamijeniti geološki procesi koji traju stotine tisuća godina, stoji u izvješću UN-ovog ekološkog programa (UNEP).

Globalna potrošnja pijeska koji se koristi u staklu, betonu i građevinskim materijalima, utrostručila se u zadnja dva desetljeća, na 50 milijardi tona godišnje, ili oko 17 kilograma po osobi dnevno, piše UNEP.

„Sada smo se našli u poziciji da potrebama i očekivanjima naših društava nije moguće udovoljiti ako ne poboljšamo upravljanje pješčanim resursima", rekla je direktorica Odjela za gospodarstvo pri UNEP-u Sheila Aggarwal-Khan.

"Ako odmah poduzmemo odgovarajuće mjere, još možemo spriječiti pješčanu krizu", dodala je dužnosnica UNEP-a.

Posljedice prekomjerne eksploatacije već se osjećaju, upozorio je koautor UNEP-ovog izvješća Pascal Peduzzi, istaknuvši primjer potonuća delte Mekonga, najduže rijeke jugoistočne Azije, koje dovodi do salinizacije nekada plodnog zemljišta.

Na Šri Lanci jedna je rijeka zbog vađenja pijeska promijenila tok, što znači da je oceanska voda krenula u unutrašnjost i sa sobom donijela i morske krokodile, rekao je Peduzzi.

Potražnja se sada premješta u Afriku gdje se pijesak s plaža sve više koristi u gradnji gradova. U nekim slučajevima to može obale učiniti ranjivijima na utjecaj klimatskih promjena, poput snažnih oluja, stoji u izvješću, objavljenom početkom tjedna.

UNEP vladama preporučuje, između ostalog, da zabrane vađenje pijeska s plaža i da utvrde međunarodni standard za vađenje pijeska s morskog dna, praksu koja može naštetiti biološkoj raznolikosti oceana.

Sugerirali su i da se potražnja smanji upotrebom pijeska iz recikliranih materijala, poput betona i rudarske šljake koji bi zamijenio prirodni pijesak.