Tko je putovao kroz Španjolsku, pogotovo ako je Nijemac, mogao se čuditi što neumorno prži sunce, ali gotovo da nigdje na krovovima nema solarnih panela. U Njemačkoj se nakupi u prosjeku negdje oko 1.600 sati sunca na godinu, a paneli su posvuda. U Španjolskoj je u prosjeku oko 3.000 sati: Malaga, Murcia i Alicante su najsunčaniji gradovi u čitavoj Europi - ali panela gotovo da nema.Razloga ima više: najprije, energija - baš kao i voda je u Španjolskoj bila razmjerno jeftina u usporedbi s drugim zemljama Unije. Zato i jesu neumorno posvuda radili i klima-uređaji "do daske", a i navodnjavalo se bez razmišljanja - makar u mnogim dijelovima Španjolske voda dolazi desalinizacijom mora za što je opet potrebna energija.

Drugi je razlog bila korupcija: Španjolska je, kao i ostatak Europske unije, već početkom stoljeća počela s eksploatacijom solarne energije, ali državne potpore su obično tekle u takvu džunglu špekulacija da je prethodna španjolska vlada čak uvela porez na solarne panele za električnu energiju.

Prva "sunčana" kuća Madrida

Tek kad je 2018. na vlast došao sadašnji premijer Pedro Sanchez među prvim odlukama nove vlade bilo je ukidanje tog impuesto al sol, poreza na sunce. Sljedeće godine su uvedeni i novi, jednostavniji propisi o postavljanju solarnih panela na krovove kuća.

To je jedva dočekao Inaki Alonso: ovaj arhitekt i ekološki aktivist je fasciniran onim što se događa u Njemačkoj, pogotovo stambenim zgradama koje ne samo da stvaraju dovoljno energije za vlastite potrebe, nego višak predaju u mrežu elektroopskrbe za druge korisnike.

Tako je odmah nakon što je Španjolska uvela nove propise sa svojim istomišljenicima krenuo u gradnju zgrade sa 17 stanova u madridskoj, zapravo radničkoj četvrti Usera. Od 2021. ta zgrada s drvenom konstrukcijom proizvodi električnu energiju: "Sve je išlo brzo, makar smo mi bili prva stambena zgrada takve vrste u Madridu", kaže nam Alonso.

Objašnjava nam da je sve išlo brzo i zato što još uvijek postoje veze građevinskog sektora s proizvođačima i instalaterima solarnih panela iz doba prije uvođenja poreza, makar su mnogi od njih u međuvremenu morali zatvoriti svoja vrata. Ali od ukidanja poreza sve ide veoma brzo: prema statistikama interesne zajednice španjolske solarne industrije UNEF, samo u prošloj godini je došlo još 1,2 gigavata energije od sunca tako da je trenutni kapacitet negdje oko 3,2 gigavata.

Veliki potencijali Španjolske

To je u usporedbi s drugim europskim zemljama i mogućnostima Španjolske zapravo još malo: od sunca dolazi negdje 8% električne energije koliko troši ta zemlja. Ali sektor solarne industrije već sad zapošljava negdje oko 60 tisuća suradnika, a već do 2030. ova udruga računa da će se od sunca dobivati možda i 14 gigavata.

Makar se razmišlja i o vlastitoj proizvodnji, fotovoltažni paneli za sad uglavnom dolaze iz Kine - a poznate su poteškoće u isporukama ovih dana. No Ismael Morales iz španjolske zaklade Renovables nam objašnjava kako "Kinezi radije isporučuju nama nego Nijemcima". Jer tržište Njemačke je već polako zasićeno, konkurencija je velika, a i Kinezi u Španjolskoj vide zemlju gdje su potencijali razvoja solarne energije golemi.

Trenutno u Španjolskoj solarni uređaj za jednu obiteljsku kuću košta nekih 5 do 6 tisuća eura, doduše bez sustava akumulatora za pohranu energije koji moraju biti ugrađeni ako se energija želi prepustiti i drugim korisnicima. Takva investicija se u toj zemlji isplati za pet do šest godina, makar tamo nema državnih potpora za energiju koju takve privatne solarne mini-elektrane daju u mrežu elektroopskrbe - i gdje je bilo najviše prevara i makinacija.

Brzo - i isplativo

Cijena koju onda elektrodistributeri plaćaju za struju koju dobiju od takvih kuća je utoliko naravno manja nego što inače te iste kilovate prodaju tim potrošačima, ali Morales je uvjeren kako će ta ponuda vremenom spustiti čitavu cijenu električne energije.

Makar nema državnih potpora kod otkupa energije "iz kućne radinosti", novac za takvu investiciju se može povoljnije dobiti i raznim potporama na razini općina, a tu je i fond Europske unije "Next Generation". Paula Santos iz interesne zajednice solarnog sektora tvrdi kako je potrebno tridesetak dana da jedna obiteljska kuća počne proizvoditi vlastitu struju, a "bez birokracije bi išlo još mnogo brže".

Birokracija, dozvole i propisi su problem i za Enrica Bartletta Castella s pravnog fakulteta Esade u Barceloni: "Moramo otvoriti jednostavniji i atraktivniji put do solarnih panela na krovovima kuća". Trenutno su prije svega individualni korisnici oni koji žele takav izvor energije, "ali to je sve zanimljivije i tvrtkama, općinama i udrugama potrošača energije. Mi imamo već 47 takve udruge", kaže Morales. No to je daleko od na primjer Njemačke - tamo je preko 1.700 takvih udruga.

Argument okrenuti se suncu Santos vidi i u razvoju lokalnog i obiteljskog gospodarstva, nasuprot monopola velikih energetskih koncerna: "Ima čitavo mnoštvo različitih modela solarnih postrojenja, baš kao i oblika udruživanja u korištenju, što otvara prostor za mnoge različite ponuđače. Obzirom da se mnogo toga odvija u suradnji s lokalnom upravom onda su i tvrtke često lokalne."