NIje lako naučiti strani jezik u odrasloj dobi zbog čega se na sve strane traže načini kako bismo si taj posao olakšali. 

U svrhu toga provedeno je istraživanje u Kini i Italiji, koje je kanije objavljeno u časopisu PLOS One.

S približavanjem odrasloj dobi mozgu se smanjuje plastičnost, što znači da ćemo teže usvajati strani jezik. Kako bi istražili kakav utjecaj vježbanje ima na proces usvajanja stranog jezika, kineski su istraživači ispitali 40 studenata oba spola koji su pokušavali naučiti engleski. Ispitanici su imali samo osnovno znanje jezika.

Ispitanike su podijelili u dvije grupe. Studenti iz jedne grupe nastavili su učiti jezik na isti način na koji su to činili ranije, pokušavajući zapamtiti što više riječi. Druga grupa pojačala je svoje učenje uvodeći u proces i vježbanje.

Polaganim tempom vozili bi sobne bicikle 20 minuta prije početka sata i prvih 15 minuta trajanja lekcije. Obje grupe učile su uz pomoć projektora koji su na velikom platnu prikazivali riječi popraćene slikama. U svakoj lekciji pokazano im je 40 riječi koje su se nekoliko puta ponavljale. Nakon toga uslijedio je mali odmor, a onda su ispunili kratak testić spajanja slike i riječi te određivanja točnosti i smislenosti rečenice ("Jabuka je zubar.") jer se većina lingvista slaže kako je razumijevanje rečenica važnije od razumijevanja pojedinačne riječi.

U roku od 2 mjeseca, obje grupe odslušale su 8 lekcija, a oni koji su vozili bicikle pokazali su bolje rezultate na testovima i više rečeničnog razumijevanja od onih koji su učili na tradicionalan način.

Kad su se, nekoliko mjeseci kasnije, u posljednoj fazi istraživanja, sudenti vratili na satove stranog jezika, oni koji su za vrijeme sudjelovanja u istraživanju biciklirali, dokazali su kako se sjećaju puno više riječi od onih koji nisu biciklirali, što znači da im je više informacija ostalo u dugoročnom pamćenju.

"Rezultati pokazuju da fizička aktivnost za vrijeme trajanja lekcija iz stranog jezika pospješuje učenje", rekla je Simone Sulpizio, profesorica na Sveučilištu Vita-Salute San Raffaele u Milanu. Naglašava kako poboljšanja nisu vidljiva samo u količini upamćenih podataka, nego i samom načinu na koji se novi jezik shvaća.

Ono što ne mogu je tvrditi da bi osobe isti uspjeh postigli da su izvodili neku drugu vrstu vježbe. Zna se, međutim, da vježbanje potiče ispuštanje određenih neurokemikalija u mozgu koje pomažu proizvodnju moždanih stanica i njihovih veza, također tvrdi dr.Sulpizio. Ti efekti razvijaju plastičnost mozga i sposobnost učenja.

Jedini problem koji ovdje postoji je nemogućnost izvođenja takve nastave. Istraživači ne tvrde da bi škole trebale nabaviti sobne bicikle za sve polaznike, nego savjetuju da bi se ljudi jednostavno trebali više kretati, pogotovo ako puno vremena provode sjedeći i učeći.