Miljenko Jergović bez ikakve je dvojbe jedan od najpopularnijih suvremenih domaćih pisaca ali i vrlo čitan. Njegovi se novi naslovi očekuju i dočekuju raširenih ruku kod mnogih čitatelja,budimo iskreni, njegov opus izaziva interes koji traje godinama.

Sasvim nedavno objavljena je njegova nova proza, s podnaslovom pikarski roman, Vjetrogonja Babukić i njegovo doba u vrlo kvalitetnom uvezu (knjiga je očito pripremljena za dugotrajno višestruko čitanje i prelistavanje) uz dizajn naslovnice i ilustracije Ivana Stanišića.

Na početku romana, upoznajemo Babukića ,civilnog analitičara u JNA (?), zatim Macu Gottwald,tajnicu generala Stevanovića, kojemu uslugu života čini liječnik, Macin otac, a koja živi u trulom braku, ima troje djece,da bi se ubrzo moglo pojaviti i četvrto iz tajne Macine veze s našim analitičarom,koji je ubrzo odvozi na abortus i jednostavno odlazi.

Slijede u knjizi njegove nevjerojatne pustolovine,doista po aerodromima cijelog svijeta,tijekom niza godina i desetljeća, neshvatljivo brza učenja raznoraznih jezika, upoznavanje galerije doista nesvakidašnjih likova, a kako u svakoj novoj prozi mora biti i malo UDB-e, u knjizi je i priča o kupleraju u Sarajevu koji vodi ista struktura s minucioznim opisima i kada je već čitatelju dosta toga Babukića (knjiga ima 375 stranica) i već vam se popeo na vrh glave, pisac nas vraća na početak i pokušaj Babukićeva bijega 1991. prema Brniku gdje ga dočekuje ozlojeđeni general Stevanović i ubija Babukića čiji mozak suočen s užasom kraja stvara niz fantazmagorija, koje smo do malo prije s određenom dozom nevjerice pratili.

Moram reći, nevjerojatna konstrukcija.

Preporučam svakom čitatelju malo više strpljenja u kontaktu s književnošću Miljenka Jergovića, isplati se. U ovim vremenima kada je kratkoća i jasnoća uvjet bez kojeg se ne može,valja odvojiti ponešto vremena za ovakvu knjigu.

Jergović je drugačiji, poseban na neki svoj specifični način i nije dosadan, naprotiv.

Informativno, dvije tri riječi o pikarskom romanu ili o Babukiću.

Pikarski roman (španjolski: "picaresca", od "pícaro", u značenju "skitnica" ili "probisvjet") je popularni prozni žanr, najčešće satiričan koji realistično i humoristično ilustrira pustolovine protagonista iz niže socijalne klase koji živi od svoje domišljatosti u korumpiranom društvu. Ovaj stil romana je nastao u Španjolskoj u 16. stoljeću, i procvao diljem Europe u 17. i 18. stoljeću. Utjecajan je na literaturu i danas.