Antarktika ispod leda skriva 470 jezera, no najnovije istraživanje američkih i britanskih znanstvenika ukazuje na to da ih ima i u sjevernoj polarnoj regiji, pišu britanski mediji.

Ona nisu toliko velika, poput primjerice jezera Vostok koje se nalazi na Južnom polu i dugačko je 250 kilometara. Najveće subglacijalno jezero na Grenlandu dugačko je samo šest kilometara, a novootkrivena jezera se nalaze pod ledenim pokrivačem debelim nekoliko kilometara.

Pritisak i geotermalna toplina uspijevaju održati vodu u tekućem agregatnom stanju, a voda nastala otapanjem zadržava se u šupljinama. Uslijed sve viših temperatura led se otapa i kreće se prema oceanima, a voda olakšava pomicanje leda. Kad bi se sav grenlandski led otopio, visina oceana porasla bi za sedam metara.

Jade Bowling sa Sveučilišta u Lancasteru proučila je i pregledala 570.000 kilometara ledenog pokrova zahvaljujući podacima prikupljenim radarom u sklopu NASA-ina programa.

Znanstvenici američke svemirske agencije redovito su prelijetali ledenu ploču kako bi mapirali oblike stijenja i njihovu unutrašnjost. Njihovi podaci ukazuju na to da se ispod ledene ploče nalazi puno vode.

Bowling je tijekom istraživanja ustanovila da postoje 54 jezera i da se, za razliku od onih antarktičkih, grupiranih oko unutarnjih ledenih dijelova, nova grenlandska jezera uglavnom nalaze pri kraju ledenog pokrivača koji je stabilan i sporo se pomiče.

"Ona su i znatno manja od onih na Antarktici (1,4 kilometara prosječne duljine)", rekla je za BBC. Bowling kaže da se na nekoliko mjesta vidi da je led 'pao', no to je vjerojatno zato što su ti dijelovi jezera isušeni.

"Ova 'aktivna' jezera koja se pune i prazne, rezultiraju podizanjem i spuštanjem leda", kaže suautor istraživanja Stephen Livingstone te pojašnjava da voda iz jezera otječe sezonskim kanalima i da su ivice ledenog pokrivača vrlo dinamično područje.

Istraživanja su planirana na brojnim jezerima na Antarktici. Vjeruje se da se u ovim starim jezerima nalaze drevni organizmi koji su dugo bili zarobljeni ispod debelog sloja leda. Kemijski sastav vode i sedimenata trebao bi donijeti nove podatke o vremenskim uvjetima na Zemlji.

Profesor Martin Siegert s Londonskog Imperial Collegea vodio je istraživanja na antarktičkom jezeru Ellsworth. "S obzirom na to da se ledeni pokrivač bitno promijenio u posljednjem ciklusu Ledenog doba, ova grenlandska jezera najvjerojatnije nisu 'previše' stara. To znači da se odgovori koje možemo dobiti istraživanjem jezera Vostok ili Elssworth razlikuju od onih koje bismo dobili bušenjem na Grenlandu", rekao je Siegert.

"Spomenuta jezera su samo potencijalni 'kandidati' za proučavanje i potrebno nam je još podataka da bismo donijeli odluku o tomu je li ovdje korisno provoditi istraživanja. Sljedeći logičan korak bio bi ispitati koja su jezera najbolja za daljnja istraživanja. Ako se pokaže da postoji interes znanosti, onamo se mogu poslati stručne ekspedicije", kazao je.

Bowling i njezini suradnici svoju su analizu subglacijalnih jezera Grenlanda objavili u časopisu Nature Communications.