Zapravo je više nego jasno kakvu poljoprivredu priželjkuju građani Europske unije. Prema jednom ispitivanju javnog mnijenja koje je proveo institut Forsa po nalogu zaklade Heinrich Böll, koja je bliska stranci Zeleni, 76 posto ispitanih Nijemaca kritizira trend sve većih poljoprivrednih dobara. Tri četvrtine ispitanih se zalaže za to da se sredstva za subvenciju poljoprivrede pojačano dodjeljuju manjim poljoprivrednim dobrima. Još jedna zanimljivost iz ovog ispitivanja: ženama je održavanje manjih poljoprivrednih dobara mnogo važnije nego muškarcima.

Odumiranje manjih dobara

No koliki je raskol između želja i stvarnosti, postaje jasno kada se baci pogled na dokument pod nazivom „Agrar Atlas 2019" kojeg su ovog tjedna u Berlinu predstavili zaklada Heinrich Böll i organizacija za zaštitu okoliša Bund. Ovaj dokument pokazuje da direktne subvencije EU-a za poljoprivredu slijede jednu potpuno drugačiju logiku od one koju priželjkuju građani Njemačke. 70 posto sredstava se dodjeljuje po principu veličine poljoprivrednog zemljišta. Što znači: tko ima više zemlje, taj dobiva i više subvencija. Ova logika doduše nije pokrenula proces umiranja manjih gazdinstava, ali ga je dodatno ubrzala. „Ono što za je Bruxelles važno je dominacija EU poljoprivrede na svjetskom tržištu i povećanje izvoza", kaže Christian Rehmer, stručnjak za poljoprivredu pri udruzi Bund.

Katastrofa za eko-poljoprivrednike

Rezultat ovakve politike je više nego očit: u međuvremenu 3,1 posto poljoprivrednih gazdinstava upravlja i obrađuje više od pola poljoprivrednih površina u EU-u. I veličina dobara je u daljnjem rastu. Daljnji problem: trećina poljoprivrednika u EU-u je dosegla mirovinsku starosnu dob a pomladka nema. Mnogi su i bez kapitala. Nakon zatvaranja poljoprivrednih dobara uglavnom uskače velika konkurencija ili špekulanti koji računaju s porastom cijena poljoprivrednog zemljišta.

Posebno veliki poljoprivredni industrijski kombinati u međuvremenu vode glavnu riječ u Češkoj, Francuskoj, Nizozemskoj kao i na sjeveru i istoku Njemačke. U Poljskoj, Rumunjskoj i Grčkoj još uvijek prevladavaju manja poljoprivredna dobra.  Proračunska politika EU-a ide u smjeru industrijalizacije poljoprivrede. U međuvremenu jedna trećina direktnih subvencija završava u rukama 131.000 poljoprivrednih dobara od ukupno njih 6,7 milijuna. Situacija je posebice neuravnotežena u središnjoj i istočnoj Europi.

Trenutno se u Bruxellesu raspravlja o reformi preraspodjele subvencija i o smanjenom proračunu nakon Brexita koji bi nakon izlazaka Britanaca mogao biti smanjen i do 20 posto. Prema aktualnim informacijama Europska komisija želi zadržati dosadašnji princip podjele po broju hektara. No subvencije bi trebale biti ograničene kod svote od 60.000 eura a postupno obustavljene kod granice od 100.000 eura.

Koliko je EU-u stalo do zaštite vrsta i dobrobiti životinja?

Autori „Agrarnog atlasa" strahuju da bi se zbog smanjenog proračuna prije svega štedjelo po pitanju zaštite životinja. Znači kod pitanja koja u ispitivanjima javnog mijenja na temu poljoprivrede igraju važnu ulogu. Dosad je EU-ova agrarna politika ekološki razvoj podržavala s 30 posto proračuna.

Prema mišljenju autora „Agrarnog atlasa", potrebna je prije svega promjena načina razmišljanja. Ključ je u manje intenzivnoj obradi poljoprivrednih površina što pogoduje i razvoju životinjskog svijeta na poljoprivrednim površinama. Isto tako bi poljoprivrednici koji se odriču pesticida trebali pri raspodjeli subvencija biti ispred onih s klasičnim metodama koje uključuju masovnu upotrebu pesticida i umjetnih gnojiva. Kao jedno od rješenja „Agrarni atlas" predlaže i bolju koordinaciju stočarstva i zemljoradnje što uključuje povezanu proizvodnju stočne hrane i direktnu upotrebu stajskog gnojiva. „Umjesto velikih industrijskih gazdinstava, subvencije bi trebala odlaziti malim poljoprivrednicima koji nešto čine za prirodu, okoliš i zaštitu klime i životinja", zaključio je predsjednik zastupničkog kluba Zelenih Anton Hofreiter.