Iako je lakše nabrojati glumce koji se u posljednja dva desetljeća nisu sjeli u redateljski stolac od onih koji jesu, zahtjev za članstvo u američkom sindikatu redatelja Angelina Jolie ipak je bio iznenađenje, baš kao i tema kojom se pozabavila u svom redateljskom debiju „U zemlji krvi i meda" (ratu u Bosni), no njezin drugi film već pruža nešto jasnije motive Joliena naglog redateljskog transfera. Odavna osvojivši glumački pijedestal i bez mogućnosti za neki daljnji napredak u istom sektoru, Angie je ošacala kako je mjesto u povijesti lakše zaslužiti ako ti je ime posljednje na špici. A postoji i prečica - osvajanje Oscara. I bacila se na posao. Toliko preuzetno i marno da je scenarij za prvi film sama napisala, međutim apsurdna i tragična ljubavna priča između srpskog oficira i Muslimanke u ratnom Sarajevu tako je šlampavo napisana da je Angelinina taština morala podnijeti brojne i maštovite kritičarske ubode na što diva inače baš i nije navikla.

No, nije se žalila, već je izvukla pouku i za sljedeći projekt angažirala scenaristički dream team kakvim se malo koji aktualni film može pohvaliti. Za početak tu su braća Coen koji relativno rijetko pišu scenarije za tuđe filmove, zatim Richard LaGravenese („The Fisher King", „Moj život s Liberaceom") i, naposlijetku, William Nicholson („Gladiator",„Mandela: Long Walk to Freedom"). Međutim, teško je shvatiti što su sva četvorica radila na scenariju za „Nesalomljivog" budući da je riječ o prilično linearnoj naraciji (uz svega nekoliko flashbackova u prvoj polovici filma) s mnogo repetitivnosti i malo kreativnih uzleta.

Životna priča Louisa Zamperinija (Jack O'Connell) doista je fascinantna, dostojna staroholivudskog spektakla i zapravo je čudno što već odavno nije snimljena. Problematični klinac iz talijanske obitelji zahvaljujući bratovoj podršci postaje atletičar, trkač na pet tisuća metara, i već vrlo mlad uspije izboriti nastup na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu, onim istima na kojima je Jesse Owens kolekcijom zlatnih medalja digao tlak Hitleru, te na cilj stiže kao osmi. Bilo je to, kako se ono kaže, tek stjecanje iskustva, dok je pravi, veliki rezultat očekivao na sljedećim Olimpijskim igrama, no umjesto na njima završio je u avijatičarskoj postrojbi američke vojske koja ratuje na Pacifiku. Nakon rušenja njihova aviona,  uspijeva preživjeti čak 47 dana u gumenom čamcu za spašavanje, sve dok ga ne pronađe japanski ratni brod i otpremi u logor s američkim ratnim zarobljenicima. Tamo će provesti sljedeće dvije godine, sve do završtetka rata, te biti jedna od omiljenih meta iživljavanja sadističkog zapovjednika logora Watanabea zvanog Ptičica (Takamasa Ishihara).

Priča filma donekle podsjeća na prošlogodišnji „The Railway Man" koji također pripovjeda možda nešto manje spektakularnu, ali zato ne manje mučnu istinitu priču o muškarcu koji je preživio mučenja u japanskom logoru, no zahvaljujući doista nevjerojatnom iskustvu kroz koje je Zamperini prošao malo će koji kritičar izdržati da „Unbroken" ne opiše kao hibrid između „Vatrenih kočija", „Piijevog života" i „Mosta na rijeci Kwai" (ili „Sretan Božić, gospodine Lawrence"). Ipak, usprkos širokoj lepezi atrakcija kojima raspolaže - atletičarske utrke, zračne bitke američkih i japanskih aviona, preživljavanje u oceanu, morski psi, okrutnosti logora - „Nesalomljivi" se ipak doima kao film jedne note, stalnog ponavljanja istog obrasca i nagomilavanja traumatičnih scena. Pati, trpi, preživi - otprilike se na to može svesti Jolien film.

Cijelu recenziju filma „Nesalomljivi" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.