« Ekosfera
objavljeno prije 11 godina i 9 mjeseci
UGROŽENE VRSTE

Uzbuna u jadranskim dubinama

Ugrožene vrste: O obnovljivim prirodnim bogatstvima potrebno je misliti dok su još obnovljiva • Nema mira ni među srdelama

Gorana Sinovčić
Gorana Sinovčić (Feđa Klarić)

Potrebne su hitne i izrazito restriktivne mjere ne bi li se sačuvao jadranski riblji fond. Te mjere idu u smjeru smanjenja ribolova, ali i promjene alata, uvođenja prostorno-vremenskih mjera regulacije ribolova, povećanja minimalne lovne dužine ribljih primjeraka...

Hrvatsku javnost na to u ponedjeljak je upozorio Nedo Vrgoč, znanstvenik sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. ‘Dugogodišnja istraživanja pokazuju da je intenzivna eksploatacija u području Zaštićenog ekološkog-ribolovnog  pojasa (ZERP) dovela do izrazitih negativnih promjena u stanju obnovljivih bogatstava te su potrebne zaista urgentne mjere kako bi se ribolov doveo u razmjer sa stanjem resursa u svrhu uspostave dugoročnog održivog gospodarenja’, izjavio je Vrgoč te ukazao kako su negativne promjene najuočljivije kod onih vrsta koje imaju dug životni vijek, spor rast i slabu reprodukcijsku moć zbog čega su prepolovljene populacije raže, morske mačke, kovača i sl. vrsta.

Metro Express objavit će nekoliko tekstova na temu alarmantnog stanja stvari s ribljom populacijom na Jadranu te o ZERPU koji je uznemirio naše morske susjede. Prvi u nizu je razgovor s dr. sc. Goranom Sinovčić iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo,  znanstvenicom koja monitorira Jadran po pitanju ribljeg mriještenja, prehrane, kretanja populacije...

 
 
Fluktuacije biomase i gustoće populacije srdele u Jadranskom moru
Fluktuacije ulova srdele u istočnom dijelu Jadranskog mora (Hrvatska)
  • Sitna plava riba kojoj je glavni predstavnik srdela, sudjeluje u ukupnim  lovinama Hrvatske s više od 75 posto.

Zastupljenost srdele je u Jadranu oko 60 posto pa fluktuacije sitne plave ribe uglavnom određuju fluktuacije srdele. U posljednje vrijeme je to i inćun. Plava riba, posebice srdela, podliježe čestim i izrazitim fluktuacijama brojnosti odnosno biomase, što se, naravno, odražava na ulov. Za fluktuacije je odgovoran utjecaj mnogih čimbenika jer sitna plava riba vrlo brzo reagira na sve promjene u okolišu. Ove se vrste u spletu hranidbenih odnosa, u prehrambenoj ili ekološkoj piramidi, nalaze pri samoj bazi prehrambene piramide, na početku prehrambenog lanca - odmah iza fitoplanktona (prvi proizvođači) i zooplanktona (prvi potrošači) u ekosustavu mora. Stoga podliježu znatnom kolebanju brojnosti, odnosno veličine biomase iz godine u godinu, te je glavno obilježje ribolova ovih vrsta - nesigurnost.

Položaj plave ribe u lancu ishrane je vrlo bitan, ne samo zbog produkcionih odnosa u ekosustavu mora, nego i zbog toga što su to kratkoživuće vrste koje se hrane planktonom, pa se štetne tvari, kojih je danas sve više u okolišu, nemaju vremena akumulirati u njihovu tkivu, kao što to mogu u onim organizmima koji stoje pri samom vrhu piramide (mesožderi). Zbog toga kao i zbog visokih iznosa omega 3, predstavljaju vrlo zdravu hranu. Nije nevažna činjenica, posebno u posljednje vrijeme da su one najjeftiniji izvor bjelančevinaste hrane.

Kakvo je stanje sada u odnosu na prije 10 - 20 godina?

Ako usporedimo današnje stanje biomase i gustoće populacije srdele u čitavu Jadranu, te ostvarenih lovina u RH u zadnjih 10 godina s onim od prije 10 ili 20 (što pokazuju i grafikoni) vidimo da je stanje danas nešto malo bolje od onog od prije 10 godina, a puno lošije od onog od prije 20-tak godina.

  • Kakva su predviđanja za narednih 10 ili 20 godina?

Nemoguće je predviđati na tako dugi rok jer je srdela jedan od karika u lancu vrlo zamršenih i dinamičnih odnosa u moru. Jedino je temeljem strukture populacije, odnosima unutar populacije i pravilnosti, odnosno odstupanja u ponašanju vrste, moguće reći da situacija nije sjajna - srdela je slasna hrana mnogim većim ribama, glavonošcima, sisavcima i pticama.

Predatora ima puno, a obnavljanje populacije još uvijek nije zadovoljavajuće. Poznavanje takve situacije nas treba usmjeriti na djelovanje - pomoći jestivim populacijama u siromašnijm godinama zaštitom mlađi i roditelja, barem u vrijeme najintenzivnijeg mriješćenja.

  • Je li se već pojavio ili možda očekuje neki ‘uvozni’ predator za plavu ribu, s Mediterana ili čak i dalje?

Spomenula bih ‘uvoznu’ vrstu iz Sredozemnog mora Sardinella aurita, naziva - srdela zlatna ili golema, koju još kod nas nazivaju i haringom, a koja to nije. Ljudi je ne cijene zbog dračavosti. Ona nije predator srdele no zauzima istu ekološku ‘nišu’ kao i srdela - ima jednake potrebe što se tiče staništa, obitavališta. Međutim nije obljubljena kao hrana, pa predatora ima puno manje, a hrani se istim organizmima kao srdela. Zbog toga joj je vrlo opasan takmac.

  • Gdje su prijavljeni najveći ulovi, odnosno primijećena veća jata?

Najveći ulovi srdele se ostvaruju na zapadnoj obali Istre te u srednjodalmatinskom otočnom području. Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da se u godinama koje su siromašnije srdelom, one više zadržavaju na otvorenu moru jer u proljeće izostaju izrazite migracije nakon mriješćenja od otvorenog mora prema kopnu, te u jesen - kada srdela seli prema otvorenu moru gdje se i mrijesti. Najveći se ulovi ostvaruju baš tijekom migracija - u jesen odnosno tijekom proljeća.

  • Kako djeluje onečišćenje mora na održivost plave ribe?

Onečišćenje mora igra značajnu ulogu na plavu ribu jer je najveći utjecaj onečišćenja u priobalju gdje se nalazi mlađ, odnosno nedorasle jedinke svih vrsta plave ribe, koje su i najosjetljivije na sve utjecaje okoliša.

  • Događa li se da riba postaje sve manja spolno zrelija?

Srdela i inćun dosižu vrlo rano spolnu zrelost, pri kraju prve godine života i pri vrlo malim dužinama od oko 8,5 - 9 cm. Kod nekih vrsta riba se događa da postaju spolno zrele pri sve manjim dužinama. Na takav se način brane od nepovoljnih djelovanja čimbenika okoliša, kako bi mogle ostvariti veće mogućnosti razmnožavanja.

  • Je li zakonska zabrana ulova srdele od 15 posinca do 15 siječnja dobra u smislu zaštite srdele?

Svakako da je dobra. To je jedna od djelotvornijih mjera zaštite, posebice jestivih vrsta. Srdela se zimi najintenzivnije mrijesti, pa i jedan mjesec zaštite za srdelu puno znači. Ranije, u vrijeme kada zime nisu bile toliko blage, ribari su zimi krpili mreže, pripremali ribolovne alate za prvi proljetni ‘mrak’, te ostavljali srdelu da se neometano mrijesti. Ona je tada bila prirodno zaštićena. U posljednje vrijeme kada više nije tako, čovjek mora razumno zaštititi prirodna bogatstva danas da bi više bilo za sutra, ne samo za sebe nego i za svoju svoju djecu i unuke.

Piše: Branko Galić
25.01.2008. 20:03:25
Novi komentar
nužno
nužno