Za obožavatelje Karen White svanulo je sunce. Konačno je došao prijevod knjige „Zvuk stakla" u nakladi Mozaik Knjige. Svojim umijećem pisanja spisateljica nas ponovno uvodi u svijet svoje mašte kojim obuzima čitatelja. Ono što je karakteristično za njeno pisanje jest činjenica da toliko jasno predoči likove i prenese priču, da čitatelj dobije osjećaj kao da se nalazi usred događanja i da poznaje sve likove osobno.

Čitanjem knjige „Zvuk stakla" momentalno se zanesete i proživljavate sve patnje i radosti zajedno s glavnom protagonisticom Merritt. Ponuđena nam je priča o obitelji čije su se tajne predugo krile i najednom izlaze na vidjelo i to baš u razdoblju žalovanja. Ritam kojim piše Karen White nije prebrz, a ni prespor. Savršeno je koncipirano da čitatelj može uživati u potpunom smislu.

Merritt je postala udovica nakon što joj je muž poginuo u požaru u Maincu. Vrijeme je prolazilo, ali rane su i dalje ostale. Nakon dvije godine na kućnu adresu stiže joj neočekivano i neuobičajeno pismo. Obiteljska kuća koju je Calu, njenom pokojnom mužu, ostavila baka, sada pripada njoj. Još uvijek devastirana - osjeća krivnju zbog muževe smrti - Merritt odlazi iz Mainca na svoje novo imanje u Beaufortu, Južna Karolina gdje želi pronaći novi početak. Nada se da će se tamo suočiti sa svojom tugom i strahovima, ali tamo ju dočekuje nešto što nije očekivala.

Ta kuća skrivala je razorne i mračne tajne o njenom pokojnom suprugu, a povlače se još iz vremena njegovih predaka. Merritt uspijeva pronaći način da započne novi put, ali joj se život još dodatno zakomplicira kad joj na imanje dolazi njena daleko premlada maćeha Loralee i dovodi joj desetogodišnjeg polubrata Owena za kojeg nije ni znala.

U Merritt se budi osjećaj kao da je okružena strancima te svoju svakodnevicu počinje provoditi boreći se s time. Osim toga, suočava se s prošlošću obitelji pokojnog muža, sa svojim strahovima i traži iscjeljenje svoje izmučene duše.