Dijabetes ili šećerna bolest postala je prava globalna epidemija koja je utjecala na rekordnu potražnju za inzulinom, no deseci milijuna oboljelih neće ga uspjeti dobiti u prijeko potrebnim količinama, osim ako se dramatično ne poboljša pristup i dostupnost ovoj terapiji, rezultati su nove studije objavljeni u srijedu.

Dijabetes, koji može završiti sljepoćom, zatajenjem bubrega, razvojem srčanih bolesti, neuropatskom boli ili amputacijom dijelova tijela danas pogađa 9 posto svih odraslih osoba u svijetu, u odnosu na 5 posto 1980. godine.

Velika većina pacijenata boluje od dijabetesa tipa 2, povezanog s pretilošću, nedostatnim kretanjem i tjelovježbom. Od njega sve češće obolijevaju stanovnici zemalja u razvoju jer s vremenom usvajaju urbane navike i zapadnjački način života.

Znanstvenici kažu da bi količina inzulina potrebna za učinkovito liječenje dijabetesa tipa 2 mogla porasti za više od 20 posto u idućih 12 godina, no pristup tom hormonu imat će manje od polovine od 79 milijuna oboljelih od tipa 2, koliko će ih, po predviđanjima biti do 2030. godine.

Nedostatak inzulina najviše se osjeća na afričkom kontinentu. Ondje će se, po mišljenju dr. Sanjaya Basua i njegovih kolega sa Stanforda inzulinske zalihe morati povećati za sedam puta kako bi pristup liječenju imali svi rizični pacijenti kod kojih je bolest uznapredovala do faze injektiranja ovog hormona.