Usamljenost je ne samo loša za naše psihičko zdravlje, već i za fizičko - jednako je štetna kao pušenje i pretilost, a iz godine u godinu sve je više usamljenih ljudi. Struka upozorava da ne smijemo podcjenjivati utjecaj usamljenosti na život.

Moderna medicina pomaže sve većem broju ljudi da žive duljim i zdravijim životima nego ikada dosad, ali novija istraživanja pokazuju da novu pošast predstavlja sve prisutnija društvena izolacija koja se smatra jednako štetnom po zdravlje poput, primjerice pušenja ili pretilosti. 

Američki znanstvenici upozoravaju na "epidemiju usamljenosti" koja utječe na razvoj brojnih zdravstvenih problema. 

Rezultati studije što su ih nedavno iznijeli članovi Američke udruge psihologa pokazuju da su kod osoba s višestrukim društvenim kontaktima izgledi za iznenadnu smrt niži za čak 50 posto. 

Meta-analiza provedena na 148 studenata iz SAD-a, Europe i Australije pokazala je da društena izolacija, usamljenost i odluka o tomu da živite sami, značajno utječu na preuranjenu smrt, gotovo jednako kao i ostali rizični čimbenici, poput pušenja ili pretilosti. 

"Ova su istraživanja podcijenjena", tvrdi psihologinja sa Sveučilišta Brigham, Julianne Holt-Lunstad, koja je iznijela razultate istraživanja u na sastanku psihologa u Washingtonu. 

Podaci prikupljeni u okviru više stotina raznih studija provedenih među milijunima sudionika daju nam snažne dokaze o značaju društvenih kontakata za fizičko zdravlje pojedinca.

"Usamljeni ljudi češće puše, češće su pretili i rjeđe vježbaju", dodaje Anne Boeger iz Njemačkog centra za osobe treće životne dobi. Kaže i da se usamljenost povezuje s povećanom opasnošću od razvoja raka dojke i kardiovaskularnim problema. 

Holt-Lunstad tvrdi da je godine 2010. oko 35 posto ljudi starijih od 45 godina bilo kronično usamljeno, a samo deset godina ranije bilo ih je 20 posto. 

Kao razlog za to navodi sve više domaćinstava s po jednim članom, veću stopa razvoda i snažnije fokusiranje na društvene medije nego na stvarne životne kontakte. 

Osoba ne mora biti fizički sama da bi se osjećala usamljeno. Usamljenima se osjeća 43 posto starijih ljudi, iako ih samo 18 posto živi samo. Često i u braku ljudi osjećaju nedostatak smislene interakcije. 

Profesorica psihologije sa Sveučilišta Bochum, Maike Luhmann je optimistična. Nedavno je objavila veliku studiju o usamljenosti koja se temelji na društveno-ekonomskim podacima. 

Luhmannino istraživanje ne dovodi u vezu zdravlje i usamljenost, no pokazuje da na usamljenost nisu predodređene samo određene dobne skupine, premda od nje najčešće pate ljudi treće životne dobi. 

"Promjene u društvu, kao i struktura kontakata nisu nužno negativni. Primjerice, društveni mediji i internetske aplikacije poput Skypea starijim, manje pokretnim osobama mogu pružiti priliku da ostanu u kontaktu s članovima obitelji i prijateljima s kojima mogu komunicirati i češće nego ranije", kaže Luhmann te dodaje da treba prekinuti s predrasudom da su osobe koje imaju vlastitu djecu manje usamljene. 

"Djeca nisu jamstvo za sprečavanje usamljenosti, osobito ako žive na drugome kraju svijeta", kaže psihologinja. 

Po podacima Njemačkog centra za osobe treće životne dobi osobe koje se osjećaju isključeno ili društveno izolirano imaju više izgleda da se osjećaju usamljeno, a dojmu "nepripadanja nigdje" u moderno doba sve češće pridonosi i sve snažnije izraženo siromaštvo, kaže Luhmann.