Nakon duge i teške bolesti jutros je u Zagrebu u 81. godini umro filmski scenarist i redatelj, dramaturg, kritičar i esejist, umirovljeni sveučilišni profesor Zvonimir Berković.

Zvonimir Berković rođen je 1928. u Beogradu, u obitelji podrijetlom iz Bola na Braču. Kao dijete se u Zagrebu počinje baviti glazbom, uči violini kod Stjepana Šuleka, a pamti se i anegdota kad su kao čudo od djeteta doveli da svira Stepincu.  Od petnaeste godine živi u Zagrebu, gdje je završio škole i diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti).

Za scenarij Tanhoferova nagrađivana filma H8, koji je napisao s Tomislavom Butorcem, dobio je Zlatnu arenu.

Kritika ga smatra klasikom hrvatskoga filma iako je režirao samo četiri igrana filma, među kojima se posebice ističu Rondo (šest Zlatnih arena u Puli) i Kontesa Dora, više puta prikazana na HTV-u.

Genijima i antitalentima sve ide lako i mogu sve. Ja sam polutalent i oko svake svoje stvari sam se strašno mučio.
Zonimir Berković

Za dokumentarni prvijenac Moj stan dobio je prvu nagradu u toj kategoriji na festivalu u Cannesu 1962. godine.

Zvonimir Berković preminuo je dan prije promocije svoje knjige 'Vladko Maček: Tri razgovora', koju je pisao zadnjih godina tijekom teške bolesti. Promocija njegove, pokazalo se, zadnje knjige, bit će u srijedu, 10. lipnja, u podne, u foajeu zagrebačkog HNK.

Zvonimir Berković imao je mnogo toga još za reći o raznim temama o kojima je kao čitatelj pisao komentare u Vjesniku, a o sebi je jednom rekao: „Ja se nikad nisam oslobađao… bio sam uvijek slobodan, sa svim negativnim posljedicama koje to ima. Nije se mogla napraviti velika karijera, steći slava ili mnogo novaca, ali barem sam napravio nekoliko stvari kojih se ne moram sramiti.“