Iako sunce nemilosrdno prži, obećana probna vožnja u automobilu na solarni pogon neće se održati. Jer baš sada je akumulator prazan, objašnjava Matthias Drossel, student elektrotehnike na Sveučilištu u Bochumu. Zadnjih nekoliko dana je jednostavno bilo premalo sunca, a tijekom puta kroz Belgiju bilo je jako loše vrijeme.

Sada Drossel i ostatak desetočlanog tima moraju iskorititi ovaj sunčani dan. Skinuli su solarne panele s automobila i okrenuli ih prema suncu, kako bi pod optimalnim kutem pohranili što više energije. Matthias Drossel kontrolira punjenje na svom laptopu i procjenjuje da će akumulator biti pun za nekih četiri sata. Umjesto probne vožnje, sada nam jedino preostaje probno sjedenje u modelu SolarWorld GT.

Zabranjeno varanje

Solarni automobil proizveo je tim sa Sveučilišta u Bochumu i to uz podršku, kao što i samo ime modela kaže, poduzeća Solarworld. Ovo bi vozilo trebalo obići cijeli svijet koristeći isključivo energiju sunca. Za put od Australije preko SAD-a, Europe i Azije pa ponovo do Australije predviđeno je godinu dana. Pri tome je strogo zabranjeno korištenje električne energije iz utičnice, naglašava student strojarstva Yago Elbrecht: "Želimo pokazati da je moguće obići svijet koristeći samo energiju sunca. A ako sunce ne sija, onda ostajemo dva, tri dana na istom mjestu i čekamo."

U podne je sunce obično dovoljno jako za vožnju brzinom od 50 kilometara na sat, no ujutro i predvečer motor mora povući dodatnu energiju iz akumulatora smještenog u prtljažniku. Isto vrijedi i ako vozač želi povećati brzinu. Zato studenti putuju svijetom uglavnom brzinom od 50 km/h. "Najbrže što smo vozili bilo je 110 km/h. Mislim da je to bilo na Novom Zelandu. I to nizbrdo", priča Elbrecht.

Sjećanje na lunapark

Na putu oko svijeta solarni automobil prate dva vozila na benzinski pogon. U njima se voze tim Sveučilišta u Bochumu i prtljaga. Studenti voze SolarWorld GT naizmjence, moraju se brinuti da sve funkcionira te povremeno obaviti i manje popravke. "Ja sam si za sudjelovanje u ovom projektu uzeo dva semestra slobodno", kaže Elbrecht i oduševljeno objašnjava: "Mislio sam: više nikada nećeš imati priliku putovati oko svijeta i to u jednom solarnom automobilu. To je jednostavno fantastično!"

Tko prvi put sjedne za upravljač solarnog automobila, odmah se prisjeti kruženja u autićima u lunaparku. Upravljač je malen, a i dva jedina sjedala su prilično neudobna. Sjedi se nisko kao u sportskom automobilu. Amortizeri nisu kvalitetni, pa se, kako kaže Elbrecht, "osjeti svaka rupa na cesti". U vozilu nema mnogo mjesta. A za sunčanog vremena putnici se počinju znojiti već nakon nekoliko minuta. Klime, naravno, nema, budući da bi ona bila preteška i trošila previše energije. Nema ni grijanja. U brdima u Arizoni vozači su se morali debelo obući.

Kroz Aziju do Australije

Nakon četiri sata akumulator je pun. Elbrecht, Drossel i ostatak tima ponovo su pričvrstili solarne panele na automobil. Probna vožnja na mjestu suvozača može početi. Prije nego što je krenuo, vozač je stavio kacigu. Na nju je pričvršćen uređaj preko kojeg može kontaktirati s kolegama u pratećim vozilima. On okreće ključ i elektromotor počinje tiho brundati - potpuno drugačije nego kod motora s unutarnjim izgaranjem. Tek kada vozač da gas i krene, motor počinje proizvoditi glasnije zvukove. Za neupućene zvuči kao da nešto s motorom nije u redu, no vozač je očito zadovoljan i objašnjava da će zvuk postati tiši kada vozilo dostigne brzinu od 15 kilometara na sat.

Na žalost, probna vožnja je prebrzo gotova - već na idućem uglu. Odavde SolarWorld GT nastavlja dalje prema Duisburgu, a potom kroz Aziju nazad do Australije.