Prvi izbor redatelja nekad je dvojben, naročito nakon što se neki likovi potpuno stope s glumcima koji su ih odigrali, no zanimljivo je pogledati tko su trebali biti neki omiljeni junaci.

Cary Grant odbio je ponudu producenta serijala o Jamesu Bondu Alberta Brocollija da naslijedi Georgea Lazenbyja, pa je umjesto njega došao Sean Connery i postao zaštitni znak serijala, unatoč protivljenju i samog Iana Fleminga koji nije bio oduševljen prgavim Škotom.

Kasnije se ustanovilo da je rješenje bilo dobro, jer je Cary Grant u tom trenutku već bio velika glumačka zvijezda, a zbog brojnih obveza ionako bi mogao glumiti tek u jednom Bondovom filmu.

Glavni razlog iz kojeg je Grant odbio ulogu je činjenica da nije želio biti povezan sa nekim serijalom, koji su u to vrijeme postajali sve popularniji, misleći da mu to može samo naštetiti u daljnjoj karijeri.

Travoltu je uloga Vincenta Vege u Pulp Fictionu vratila iz mrtvih i lansirala ga tamo gdje je bio krajem sedamdesetih, na vrh. Jest da mu nije dugo trebalo da krene u smjeru prema dolje, ali Vincent je maestralan. No, moglo je biti gore, da se uloge mogao prihvatiti prvi Tarantinov favorit Michael Madsen. Madsen je u to vrijeme bio zauzet probama za epski Wyatt Earp, koji je sam proglasio nevjerojatnim gubitkom vremena, i nesumnjivo žali za Vincentom promukla glasa i pospano-ubitačnog pogleda.

Cyber generacija svog je heroja dobila u Neu, Odabranom koji će spasiti čovječanstvo terora mašina u serijalu Matrix braće Wachovski. Njihova je ideja bila da Nea odigra Will Smith, no on ih je odbio zbog uloge u Wild Wild West. Rezultat je poznat - trilogija Matrix zaradila je milijarde i postala jedno od kultnih ostvarenja moderne kinematografije, a WWW je dogurao do 200 milijunčića i strpan je u ladicu hi-tech trasha. Smith je u jednom intervjuu pokušao obraniti svoju ulogu izjavom da bi on, u tom trenutku, zbrljao ulogu jer nije bio dovoljno zreo za nju.

Connery nije shvatio scenarij Gospodara prstenova

Da poslovica sve se vraća, sve se plaća vrijedi i za zvijezde, najbolji je primjer Sean Connery, prvi odabir producenata Gospodara prstenova za ulogu Gandalfa. Fanovi bi to nazvali i božanskom pravdom, jer je Connery javno izjavio da nije nikad pročitao Tolkienovu trilogiju i da nije shvatio scenario koji su mu poslali. No, to ga je koštalo nevjerojatnih 400 milijuna dolara, koliko bi iznosilo ponuđenih 15% od zarade filma.

Uvjerljivo najveći broj velikih uloga odbio je Steve McQueen. Počelo je sa Sundance Kidom kojeg je na kraju odglumio Robert Redford, a radilo se o borbi ega s Paulom Newmanom, koji nije želio dozvoliti da McQueen bude glavni glumac. Nakon uloge policajca u Bullittu, smatrao je da bi uloga u Francuskoj vezi bila previše slična prethodnoj, pa je prepustio svjetla pozornice Gene Hackmanu, koji je zaradio Oscara.

Deset godina kasnije poslao je Francisa Forda Coppolu k vragu, jer nije pristao na cijenu od 3 milijuna dolara koliko je plavooki McQueen tražio za ulogu u Apokalipsi danas. Martin Sheen dobio je srčani udar na četveromjesečnom snimanju u filipinskim džunglama, no zauzvrat je dao jednu od najdojmljivih uloga u povijesti kinematografije, naročito u scenama s raspoloženim Brandom.

Što bi se dogodilo da su redatelji ovih filmova ostvarili svoje prvotne zamisli ne može se reći, no na sreću publike, zamjenski su glumci pokazali raskošan talent i dali sve od sebe da ih zapamtimo kao ljude koji su se stopili sa svojim ulogama. (izvor: www.mentalfloss.com)