Kod 17-godišnjaka u Njemačkoj u razdoblju od 2018. do 2020., njih čak 41,7% je uz školu i osobito sad, za vrijeme ljetnih praznika imalo i dodatni posao. To je utvrdio Institut njemačkog gospodarstva iz Kölna, ali još je zanimljivija pravilnost koja je utvrđena ovim, upravo objavljenim istraživanjem: što su im roditelji imućniji, to je vjerojatnije da će negdje nešto raditi. Djeca obitelji kojima je doista potreban svaki euro će najvjerojatnije ostati kod kuće.

Tako ispada da 52% mladih iz dobrostojećih obitelji ide malo popuniti svoj džeparac - veoma često je to u Njemačkoj „da si mali zaradi za auto-školu", a samo 31,5% potomaka obitelji slabih prihoda zarađuje „sa strane". Voditelj istraživanja, Wido Geis-Thöne ukazuje da rade najviše oni kojima nije problem platiti ne samo auto-školu nego i auto „za malog": „Ako roditelji spadaju u gornju šestinu stanovništva po prihodima, kod njih ide raditi oko 60% njihovih 17-godišnjaka. Ako spadaju u najsiromašniju šestinu, to je jedva 30%"

„Moguće objašnjenje za pozitivnu povezanost između obiteljskih prihoda i radnog iskustva mladih leži u socijalnoj povezanosti roditelja", misli Geis-Thöne. Tata i mama iz imućnih krugova imaju veze s ljudima koji će lako dati posao njihovim mališanima.

„Da mali nauči što je posao"

Tu se osobito ističu djeca iz obitelji poduzetnika, ali nemaju problema svoje mlade poslati nešto malo zaraditi i obitelji fakultetski obrazovanih roditelja. Njihova djeca u pravilu kreću njihovim stopama, dakle pohađaju gimnaziju - i gimnazijalci su uvjerljivo brojniji među takvim „ljetnim radnicima" nego učenici ostalih oblika srednjeg školovanja.

Doduše ispitivanje ne obuhvaća koje poslove ti mladići i djevojke rade, ali kod teškog i opasnog fizičkog rada se takve „sezonce" niti ne smije zapošljavati. Najčešće je riječ o nekakvom uredskom i drugom poslu gdje će oni „malo pomagati".

Jer i razlog zašto se uopće ide raditi nije samo novac. Doduše naravno da je i novac važan za preko dvije trećine upitanih, ali tu ima i drugih razloga, objašnjava voditelj istraživanja. „Što su imućniji roditelji, to je mladima važnije upoznati i  svijet rada." To je argument za 30% mladih imućnih roditelja, a tek 25% onih manje imućnih.

A i Geis-Thöne ističe kako je tu riječ o poslovima „inače bliskim njihovom životnom stilu" - dakle sin direktora neće stajati s lopatom uz miješalicu za beton. Ali gospodin direktor će rado poslati svog malog da „stekne relevantnu kompetentnost i rutinu u radnom svijetu" - pa makar slagao svežnjeve spisa koji će ionako otići u stari papir kad „mali" završi svoju karijeru u firmi tatinog prijatelja.