Daniel Beltra španjolski je fotograf koji živi i radi u Seattleu, a nedavno je primio posebnu nagradu Sony World Photography-a, za svoj doprinos zaštiti prirode. Nagrada je dio Prince's Rainforest Project-a, zaklade britanskog princa Charlesa koja brine o svjetskim tropskim šumama.

Nakon primanja nagrade Beltra se odlučio krenuti na tešku misiju tijekom koje bi u nekoliko mjeseci trebao snimiti fotografije koje će ispričati priču o tropskim šumama svijeta i podići svijest javnosti o njihovoj prekomjernoj sječi.

Ambiciozna foto reportaža trebala bi biti gotova i u ograničenoj nakladi objavljena prije graja godine u obliku knjige koju će princ Charles pokloniti svim vođama država koji će prisustvovati UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama koja će se u prosincu održati u Kopenhagenu.

- Kako planirate provesti ovaj ambiciozan projekt?

Izabrali smo misijom pokriti tri najveće svjetske tropske šume, amazonsku prašumu, dolinu Konga i indonezijske kišne šume. Projekt zahtjeva veliku odgovornost jer će njegov krajnji produkt ipak završiti u rukama važnih ljudi, između ostalih i Baracka Obame.

Princ Charles želi da tema sječe tropskih šuma bude u srcu konferencije o klimi. Ne smijemo zaboraviti da je upravo taj problem odgovoran za 20 posto globalnog ispuštanja stakleničkih plinova što znači da bi zaustavljanje svih automobila, vlakova i brodova bilo manje učikonvito u borbi protiv klimatskih promjena od rješavanja problema pretjerane sječe.

- Jeste li već radili projekte na temu tropskih šuma?

Amazonu i indonezijske kišne šume dobro poznajem. Ono što se tamo svakodnevno događa je strašno. Prošle godine sam radio izvještaj sa Sumatre, o plantažama uljanih palmi koje se prostiru od horizonta do horizonta, tisuće i tisuće hektara, a šume više nema. U Indoneziji je još uvijek moguće fotografirati na samim lokacijama, ali u Amazoni je takvo što rizično po život.

Većina sječe šuma odvija se ilegalno, najbolja stabla se posijeku i prodaju, a sve ostalo se 'očisti' vatrom i pretvori u plantaže za uzgoj tržišno isplativih sorti ili uzgoj soje kojom se onda hrane životinje na farmama. Ti ljudi ne žele da im na put staju nikakve nevladine udruge, aktivisti ili fotografi. Situacija je zaista komplicirana, ali uspio sam napraviti mnogo fotografija iz zraka, a omjer netaknutih šuma i očišćenih goleti koje sam vidio je zaista zabrinjavajuć.

- Kako ste se počeli baviti fotografiranjem ekološki ugroženih zona?

Već sam s 13 godina počeo fotografirati u prirodi. Ali oči mi je u stvari otvorio Greenpeace. S njima kao suradnik radim od 1992. godine, a danas sam i član grupe International league of conservation photographers (ILCP). Zahvaljujući toj suradnji dobio sam priliku izvještavati o francuskim nuklearnim pokusima u Mururoi tijekom 1995. godine, o promjenama klime arktičkih i antarktičkih mora i naravno, o sječi šuma, a to je problem koji možete gotovo dodirnuti.

Kada vidite kako se topi i raspada tisućljetni ledenjak, ne znate što u tom trenutku možete napraviti kako bi to zaustavili. Ali kada vidite kako se sijeku šume, s lakoćom zaključite što i kako napraviti da bi se to zaustavilo.

- Smatrate li da vaš rad može pokrenuti neke pozitivne promjene?

Svi fotografi su pomalo 'ludi'. Svi mi želimo vjerovati da možemo promijeniti svijet. Ali upravo to je i potrebno! To vam je kao da vas netko ostavi usred velikog jezera. Što ćete učiniti? Čekati da se utopite, ili plivati?

Fotografije Daniela Beltre možete pogledati na stranicama www.danielbeltra.com i www.ilcp.com.