Potaknut rastom cijena električne energije, dostupnošću poticaja te sve većom sviješću o energetskoj neovisnosti i klimatskim promjenama, interes građana za solarne panele u Hrvatskoj posljednjih je godina u porastu. kolika je isplativost u različitim dijelovima Hrvatske, kakve su ponude na tržištu, tko su pouzdani izvođači i zadruge te koji poslovni modeli omogućuju građanima da zajednički proizvode energiju.

Isplativost solarnih sustava ovisi o nekoliko čimbenika: geografskom položaju (broj sunčanih sati), veličini sustava, načinu korištenja energije, poticajima i cijeni instalacije. U prosjeku, sustav za kućanstvo od 5 kW u Hrvatskoj se danas isplati za šest do devet godina, a s poticajima taj rok može pasti na tri do pet godina.

Višestambene zgrade (dijeljeni sustav 15-30 kW)

Modeli za zgrade još su u razvoju, ali potencijal ušteda postoji. Ako zgrada ima funkcionalnu upravu i suglasnost stanara, moguće je zajednički instalirati solarni sustav na krovu i dijeliti troškove i koristi. Povrat investicije kreće se od 6 do 12 godina, ovisno o lokaciji, veličini i broju korisnika.

Što otežava ugradnju?

Unatoč visokom broju sunčanih sati i dostupnim subvencijama, građani se suočavaju s nizom prepreka. Najvažnija je administrativna složenost: postupak prijave uključuje glavni projekt, suglasnost HEP ODS-a, prijave na eNabavu i eOIEP platforme. Nećemo ulaziti u objašnjavanje ovih servisa, tu su više da nas sprečavaju nego da reguliraju korupciju i odrede pravila razvoja sektora.

Kašnjenja priključenja: u regijama s većim brojem instalacija (Istra, Dalmacija) dolazi do zasićenja mreže i višemjesečnog čekanja, a to je problem sa domaćom elektropriverdnom firmom a ne objektivni društveni, tehnološki ili čak politički problem. Radi se o tome da elektroprivredne firme bolje razumiju nego mi građani koliko su solari opasni za njihove kapitalne dobiti.

Problem je i nedostatak informacija radi čega građani često ne znaju kome se obratiti ni kako procijeniti kvalitetu ponude. Na kraju, ali nimalo manje važno je indikator političkih prioriteta koji također izostaju, što vidimo u zakonodavnom vakuumu: još uvijek ne postoje provedbeni pravilnici koji bi jasno uredili dijeljenu proizvodnju u višestambenim zgradama. Ovo je diplomatski način da se kaže da država namjerno ne donosi pravilnike koji nedostaju jer je domaća elektoprivreda jedna od rijetkih javnih kompanija koje još nisu propale stoga značajno pune nacionalni javni proračun. A od toga se financira i kultura i sredstava se raspodjeljuju u druge resore u kojima su potrebna. Međutim, to sve ne objašnjava prečestu pojavu rukovodećih ljudi te kompanije u korupcijskim aferama, pa se nužno nameće pitanje, možemo li zamijeniti korupciju demokratizacijom energije? Valjalo bi imati na umu da se kapital ne gubi ovime, već se samo drugačije raspodjeljuje. A ako se ovako raspodijeli, veliki hrvatski problem energetskog siromaštva može se riješiti u rekordno kratkom roku. To bi bilo kojoj stranci osiguralo neupitnu pobjedu na izborima, ako bi prije toga uspjeli prikupiti donatore, jer bi ovakva politika svakako uzrokovala bijeg donatora za izborne kampanje oko čijih se potreba vrti i oblikovanje stranačkih politika - više nego što se one grade oko potreba samih glasača.

Poslovni modeli za građane

Za građane su trenutno dostupna tri glavna modela:

Vlastita proizvodnja (obiteljske kuće)

Ovo je EU model u kojem su građani prosumeri - kupci s vlastitom proizvodnjom, svakako poslovni subjekti koji trguju u EU. Mogu koristiti energiju za svoje potrebe, a višak prodati HEP-u - po ograničenoj cijeni. Uz subvenciju Fonda za zaštitu okoliša, povrat je moguć već nakon 3 do 5 godina. Subvenciju Fonda je teško dobiti i u pravilu si je mogu priuštiti oni koji ne spadaju u kategoriju energetski siromašnih, za ove nema nikakvih modela. Tako da, ako ste siromašni, onda ništa.

Dijeljeni sustavi su oni u stambenim zgradama

Moguća je ugradnja zajedničkog sustava na krovu, pod uvjetom da se svi suvlasnici slože. Proizvodnja se može dijeliti prema broju stanova ili ulogu. Ograničenje je nedostatak provedbenih pravilnika i neriješeni pravni modeli naplate.

Zadružno ulaganje

Vjerojatno je za građane najisplativiji oblik organiziranja. Ovdje se građani mogu udružiti i uložiti u zajednički sustav na krovu javne zgrade, škole ili društvenog doma. Zadruga upravlja sustavom, a građani dobivaju povrat kroz niže račune ili udio u dobiti. Ovi modeli se već provode u Križevcima i drugim gradovima.

Solarna energija građanima u Hrvatskoj danas nudi realnu šansu za energetsku neovisnost i uštedu, no mnogi i dalje nailaze na prepreke koje usporavaju ili zaustavljaju projekte. Ključne prepreke leže u administraciji, mrežnoj infrastrukturi i zakonskim nejasnoćama. Ipak, sve je više lokalnih inicijativa, zadruga i građanskih modela koji pokazuju da je decentralizirana i pravedna energetska tranzicija moguća - ako se znanje i resursi podijele. Za one koji žele ući u solarni svijet, prvi korak je - informacija. Sljedeći - zajedničko djelovanje.