Autoru se šuljaju polako četrdesete. A prije jutarnje kave bacio sam sljedeće rezolucije na papri, koje bi baš mogao provesti do kolovoza kada ponosno ulazim u četrdesete, iako se osjećam kad u dvadesetima.

Dakle, imam još malo manje od 2 mjeseca da do kraja proživim ove relativno turbulentne tridesete. Proživio sam ih onako kako sam ih i proživio. Bilo je uspona, bilo je padova, bilo je smijanja, bilo je plakanja, bilo je svega, što pak je sasvim normalno u životu.

Uglavnom, ulaskom u četrdesete, gospodo, riješimo se sljedećih navika:

Prestanak ishrane u Fast-food restoranima ili kioscima

Srećom po mene, ali moji rijetki posjeti recimo McDonald'su vrlo često budu popraćeni trboboljom i kasnijim boravljenjem na wc-u. To je vrlo vjerojatno moja reakcija na raznorazne dodatke koji se nalaze u tim generičkim i brzim hranama. Kad pomislim da za istu cijenu doma mogu složiti potpuno zdravi i znatno ukusniji obrok, odbacivanje fast fooda mi neće biti problem. Naravno pokoje čašćenje bosanskim ćevapom s kioska u Sarajevu nije isključeno.

Oni koji puše, prestanite s pušenjem, bilo čega

Duhan, trava, e-cigareta, spice ili bilo što, a što se uvlači dimom, prestajem. Doduše u tridesete sam svakako ušao s cigaretom koju već eto skoro desetak godina na mogu ni vidjeti, a pušenjem dobivam svojevrsno trovanje, bude mi zlo, budem blijed. Tako da samo nastavljam kao i dosad.

Masovnijim igranjem ili igranjem videoigara općenito

Eh sad, što je masovno? Konkretno na Cities: Skylines imam oko 450 odigranih sati u nekih godinu i sitno dana. To i nije puno. Video igra može biti nekome poput povremenog pušenja trave - svakih mjesec dana ili tjedan dana jedan reset za novi nastavak. Na kraju krajeva i računalo jednom tjedno treba restartati.

Što još treba prestati raditi? Pročitajte na Gentleman.hr