Kada čovjek upozna Katharinu, ne može ne osjetiti zavist. Ona ima tek 11 godina, a tečno govori tri jezika: španjolski, njemački i engleski. Pritom nikada nije morala "bubati" gramatiku, jer je sva tri jezika naučila već kao dijete.

Za Katharinu činjenica da su joj zapravo tri jezika materinska nije ništa neobično. "To je nešto najnormalnije na svijetu", kaže i smješka se pomalo zbunjeno. Za nju je, naprotiv, čudno kad druga djeca sa svojim roditeljima razgovaraju samo na njemačkom: "Meni se uvijek čini da njima nešto fali."

Ne dva, nego tri jezika

Katharinin otac Wolfgang je Nijemac, majka Marisa je rođena u Kolumbiji. Obitelj živi u Kölnu. I Marisa je odrasla dvojezično, s engleskim i španjolskim. Kada se Katharina rodila, za Marisu, inače diplomiranu lingvisticu, nije bilo dvojbe oko toga hoće li njezina kćer odrastati dvojezično: "Ja sam mislila da je to za nju poklon." Marisa je s Katharinom govorila španjolski, Wolfgang njemački - tipična praksa koju lingvisti zovu "jedan roditelj, jedan jezik".

Ali onda se još nešto dogodilo. Marisin njemački je danas doduše izvrstan, ali kada se Katharina rodila to još nije bio. Zato su Marisa i Wolfgang uvijek između sebe razgovarali na engleskom. Za zajedničkim obiteljskim obrocima i drugim aktivnostima utroje bi roditelji Katharini ono najvažnije prevodili na španjolski ili njemački.

"Jednoga dana kada je Katharina imala tri godine, bili smo u trgovini", prisjeća se Marisa. I djevojčica je odjednom počela govoriti engleski: "Pokazivala je stvari i govorila: banana, apple, look, Mummy, a pear!" Marisa i Wolgang su "ostali paf". Katharina je, a da oni to nisu ni sami znali, očito od njih učila i upijala engleski. "Od onda je naš obiteljski jezik - dakle, onda kada smo nas troje zajedno - engleski." Katharina je tako dobila još jedan, treći materinski jezik.

Fleksibilni mozgovi

Za Katharinu je doista bilo poklon to što su je roditelji odgojili višejezično. Multilingvalna djeca nemaju samo prednost komuniciranja s više ljudi, nego znanstvenici tvrde da imaju i fleksibilnije mozgove od monoligvalne djece iste dobi. Mogu ranije razviti suosjećanje i bolje razumjeti da drugi ljudi imaju drugačije želje, drugačija mišljenja i drugačiju percepciju nego oni. Znanstvenici tu sposobnost nazivaju "theory of mind".

U jednoj studiji Sveučilišta u Chicagu je jedna odrasla osoba molila djecu da joj dodaju "mali auto". Djeca su vidjela tri auta - mali, srednji i veliki - ali su mogla primijetiti i da odrasla osoba koja to od njih traži s mjesta na kojemu se nalazi uopće ne može vidjeti autiće. Stoga su joj puno češće nego monolingvalna djeca dodala srednji automobil zaključivši da je vjerojatno mislila na taj.

Naviknuti na brzo "prešaltavanje"

Multilingvalna djeca, osim toga, mogu se puno brže prebacivati sa zadatka na zadatak, objašnjava lingvistica Claudia Maria Riehl sa Sveučilišta Ludwiga Maximiliana u Münchenu. U jednoj studiji iz Toronta su djeca trebala posložiti plave kvadrate i crvene krugove - prvo po boji, a kasnije po obliku. "Mulitlingvalna djeca su mogla puno ranije završiti s prvim zadatkom i koncentrirati se na drugi", kaže Riehl: "Objašnjenje za to je da multilingvalna djeca uvijek moraju potisnuti jedan jezik dok govore drugi."

Multilingvalna djeca pritom još automatski stječu multikulturne kompetencije. Katharina je, na primjer, posebno vješta u rješavanju konflikata s prijateljima, priča njezina majka Marisa: "Vrlo je otvorena za ljude iz drugih kultura. I nerazumijevanje nekog jezika ne smatra preprekom za komunikaciju."

Višejezičnost - preventiva protiv demencije

Učenje više jezika "poboljšava" mozak. Djeca razvijaju više sivih moždanih stanica i dijelova mozga koji upravljaju pažnjom - nucleus caudatus i anteriore cingulum. To, međutim, ne važi samo za djecu koja odrastaju s više jezika. Znanstvenici gledaju na koncept dvojezičnosti puno šire nego ranije, kaže Krista Byers-Heinlein, psihologinja na Sveučilištu Concordia u Montrealu: "Dvojezičnost obuhvaća sve moguće vrste ljudi koji govore dva jezika - bez obzira na kojem nivou i u kojim situacijama koristili i govorili te jezike."

Svatko tko govori više jezika ima svojevrsnu kognitivnu prednost, objašnjava Riehl: "Mozak mora stalno odlučivati s kim govoriti na kojem jeziku, mora se prebacivati s jednoga na drugi i pritom potiskivati onaj drugi. To stalno stavlja mozak pred nove izazove."

Stručnjaci su došli do zaključka da čak ljudi koji govore više jezika u starosti u prosjeku četiri i pol godine kasnije počnu patiti od demencije.

"Can you hand me the Brot?"

Ponekad se Katharina, kada govori engleski, ne može sjetiti neke riječi. Padne joj na pamet možda španjolska ili njemačka riječ i ona ju onda ubaci u englesku rečenicu. To je sasvim normalno za djecu koja odrastaju multilingvalno, objašnjava psihologinja Byers-Heinlein: "To je sasvim mudra strategija za komunikaciju, a nipošto pokazatelj zbrkanosti."

Ali roditelji moraju znati i da multilingvalnost ne funkcionira kod sve djece. Jedna belgijska studija je pokazala da četvrtina djece koja odrasta dvojezično na kraju ipak govori samo jedan jezik - onaj na kojemu su se u školi sporazumijevala sa svojim prijateljima. Metoda "jedan roditelj, jedan jezik" pritom se uopće nije pokazala posebno uspješnom. Bolje je kada oba roditelja govore jedan jezik, a dijete u školi neki drugi.

Katharina pak nema problema ni s tri jezika. Učenje jezika joj jednostavno ide lako. Uskoro će u školi još dobiti i francuski. To će biti njezin prvi pravi strani jezik.