Razdoblje božićnih blagdana često se umjesto u vrijeme ljubavi i veselja pretvori u vrijeme napetosti i nervoze, a razlog tome su obično - pokloni.

U današnje doba vladavine konzumerizma, Božić se praktički nije dogodio, ako ga ne možemo zapamtiti po kvalitetnom poklonu, a to pogotovo vrijedi za one najmlađe. Oni često ne znaju da pravi smisao Božića nije u poklonima.

Rijetki su ljudi koji ne vole primati poklone, a oni koji ih vole poklanjati, često su uvjereni da to čine iz nesebičnih razloga.

U svojem se djelu Bitak i ništa, poznati francuski filozof dvadesetog stoljeća Jean-Paul Sartre dotaknuo teme poklanjanja poklona koju je umjesto velikodušnošću nazvao posesivnošću. Sartre smatra da na primljeni poklon možemo gledati s dva gledišta. Prvo je ono da smo poklon primili jer ga je osoba imala mogućnosti pokloniti. Drugo gledište je da druga osoba uživa u činjenici da smo prisiljeni zadržati taj poklon, a s njime i dio te osobe. Na taj način poklon osobi koja ga poklanja daje mogućnost uživanja u poklonu i nekoj vrsti moći koju je stekao nad nama njegovim poklanjanjem.

I sam je Sartre često poklanjao toliko novaca da mu je jedva ostalo dovoljno za kavu, ali tvrdio je da ništa od toga ne čini iz velikodušnosti. Radilo se o tome da nije želio biti pod utjecajem vlastite posesivnosti. Nije lako postići istinsku velikodušnost, a Sartre je sumnjao u to da će ljudski rod ikad prevladati potrebu za posjedovanjem. Ipak, ponudio je nekoliko načina na koji to možemo pokušati.

Možemo, na primjer, kao primatelj poklona, odbiti pokazati zahvalnost za poklone koje ne želimo. Time riskiramo da ćemo ispasti nezahvalni, no ako se zaista radi o velikodušnosti, poklone bismo ionako trebali primati uz predočeni račun. Time bismo, kao osoba koja poklanja, pokazali da nam nije stalo do poklona, već do geste poklanjanja, a osoba koja prima poklon, moga bi ga zamijeniti za nešto što stvarno želi.

Drugo rješenje je da dogovorimo s osobama s kojima razmijenjujemo poklone da to više ne činimo. To će nam vjerojatno biti teško odlučiti jer smo bića koja vole primati darove, a moglo bi se pretvoriti u još veći problem: kada osoba odbija prihvatiti poklon, no sama poklanja drugima. 

Treće rješenje je poklanjanje iskustava umjesto materijanih dobara. Kao što je rekao Thomas Merton: "Nikada nećemo uistinu postati ljudska bića, dok se drugima ne predamo u ljubav." Ako želimo pokazati da je ljubav dar, onda trebamo poklanjati nešto što se ne može kupiti novcem. Umjesto toga, stvarajmo uspomene, budimo osoba od povjerenja, prijatelj. Darujmo nešto što nema cijenu, poput pažnje. U vrijeme kad smo stalno nečime okupljeni, nadragocjenija je stvar koju možemo pokloniti drugima naše vrijeme.