Tvrditi da nešto tako suptilno kao što je ukus za hranu nema veze s karakterom ne bi bilo istinito, pa se dr. Alan Hirsch, psihijatar i neurolog bacio na istraživanje o međusobnim vezama, pa je nakon više od 18 tisuća ispitanih ljudi došao do sljedećih zaključaka. 

Slatku hranu vole senzualni, osjećajni ljudi koji su predani hedonizmu, no i hodanju po rubu. Vole biti u centru pažnje, nemaju ništa protiv razuzdanog života, ali uvijek streme prema vrhu. To su tipični ljubitelji čokolade koja stimulira otpuštanje hormona sreće serotonina, što je čini sjajnim antidepresivom.

Slanu hranu vole uspješne osobe, ali njih ne vodi srce nego razum. Rijetko se odlučuju izraziti svoje mišljenje, no odvažnost i energičnost u kritičnim situacijama dolazi iz brzine odlučivanja, ne od impulzivnih reakcija. Kako nije rijetkost da im drugi kroje sudbinu, vrećica čipsa bit će dovoljna za smirenje.

Slatko-slanu hranu jedu samotnjaci, kreativci koji obožavaju kad imaju potpunu kontrolu nad svojim prostorom i vremenom. Privatnost je stvar koju cijene najviše, a autoriteti za njih jednostavno ne postoje. Takav stil prehrane ukazuje na manjak natrija i glukoze, tako da nerijetko kombiniraju čokoladu sa štapićima. 

Ljutu hranu vole temperamentne osobe koje nemaju vremena za nebitne stvari, a uz to obožavaju disciplinu i red koje sami uspostavljaju. Tako im je potpuno normalno da fantastičnom brzinom rade nekoliko stvari odjednom, a taj temperament može smiriti samo ljuta hrana. 

Gorka hrana rijetko je obljubljena, pa kad vidite nekog da to voli, znajte da imate posla s osobom koja puno razmišlja i odlučuje razumom, pa im se vrlo često zamjera da nemaju dovoljno strasti. Ipak, obzirni su prema drugim ljudima, tako da zapravo gorka hrana vraća ravnotežu između njihovog hladnog ponašanja i plahe unutrašnjosti.