Savjeta o tome kako biti sretan i zadovoljan životom ima na svakom koraku, no je li nas i jedan od njih stvarno usrećio?   

Ako je vaš odgovor na pitanje 'ne', onda vam možemo reći kako vas i znanostpodržava. Dok interes za pozitivnu psihologiju raste, svaka objektivna mjera pokazuje kako je sreća među ljudima "ravna" ili opada. U čemu je onda riječ?

Jedan dio odgovora je zasigurno činjenica da naše društvo nosi gomilu značajki kao nejednakost, socijalnu izolaciju i nedostatak normi koje čine poslovni i obiteljski život uravnoteženijim i manje stresnim. No, prema psihologu Danielu Kahnemanu koji je dobio Nobelovu nagradu za svoj rad na nesvjesnim predrasudama, veliki razlog leži u činjenici da zapravo mi i ne pokušavamo biti sretni.

Vjerojatno se sada pitate "Tko ne bi htio biti sretan?", no Kahneman ima odgovor na to.

Naime, on radi razliku između sreće i trenutne radosti koju osjetimo kada radimo nešto ugodno, kao primjerice jedemo čokoladu ili se družimo s prijateljima. 

"Ljudi se vole družiti s prijateljima, ali mislim da ne maksimiziraju sreću u tom smislu. Oni zapravo žele maksimizirati svoje zadovoljstvo sobom i svojim životima, a to vodi u potpuno drugačijim smjerovima od maksimizacije sreće", rekao je nobelovac, piše portal Inc.com. 

"Uzmimo ponovno za primjer prijatelje. Da, volimo ih, ali svi znamo kada pokušavamo učiniti nešto teško kao što je započeti samostalni posao, trenirarati za maraton ili odgajati novorođenče, prijateljski odnosi imaju tendenciju pasti u drugi plan. To je zato što često osjećamo kako moramo ispuniti ove velike ciljeve pa gledanje tih uspjeha s osjećajem zadovoljstva postane važnije od sreće koju osjećamo dok se družimo s prijateljima", nastavio je. 

"Sreća je dobar osjećaj u određenom trenutku. Ali samo u trenutku. Ono što ostaje su uspomene i sjećanja. To je veoma upečatljiva stvar - sjećanja ostaju s vama, a stvarnost života nestane u trenutku", zaključio je Kahneman.