Čini se kao da nije s ovog planeta. Nalazi se u Indijskom oceanu, 250 km od Somalije i 350 km od Jemena. Ima 40.000 stanovnika. Nema hotela ni restorana, ima samo jedan put - sagrađen prije dvije godine.

Klima je oštra, vruća i suha. Dugačke pješčane plaže se uzdižu i prekrivaju pećine (neke su i 7 kilometara duge) i planine visoke do 1.525 metara.

Ime Socotra je izvedeno sa sanskrtskog i znači otok blaženstva. Zbog plaža? Zbog izolacije i tišine? Čudnog i ludog botaničkog ushićenja? Na Socotri su se biljke očuvale, tijekom duge geološke izolacije, u svojim prvobitnim oblicima od prije 20 milijuna godina.

Dracena cinnibaris ili vražje krvavo drvo, izvor vrijedne smole je lijek za sve i (pretpostavljamo) koristila se u srednjovjekovnoj čaroliji i alkemiji. Grane se šire prema nebu i odozdo se čine da lebde nad pejzažem kao mnogo letećih tanjurića, a odozgo sliče gljivama.

Tamo raste i pustinjska ruža (adenium obesium) koja izgleda kao cvjetajuća slonovska noga.

Dorstenia gigas - očito ne zahtijeva nikakvo zemljano tlo, a korijenje raste na golom kamenju. A ima jaku osobnost i uživa smiješiti se kameri.

Kretati se po otoku je izazov jer gotovo da i nema cesta. Uprkos činjenici da je na otoku oko 40.000 stanovnika, Jemenska vlada je prvu cestu izgradila prije dvije godine - poslije pregovora s UNESCO-om, koji je otok proglasio svjetskom prirodnom baštinom. Poželjnija je vožnja na devi nego „all road" kvrgava i spora vožnja...

To je tiha i mirna enklava u inače turbulentnom svijetu. Ako odlučite doći ovamo, možete zaboraviti na hotelske sobe koje gledaju na plažu i restorane; otok je okrenut eko turizmu i podržava lokalno gospodarstvo i ovdašnji način života. Za tračak Socotranske i Jemenske jedinstvene arhitekture, pogledajte grad Al Hajarah.