S obzirom da je u Formuli 1 toliko teško izgovorljivih imena uopće ne čudi da su vozači počašćeni raznim nadimcima. Evo nekoliko onih koji su se, kako se čini, čvrsto ukorijenili.

José Froilán 'Bik ravnica (pampa)' 'González

Sunarodnjaci ga  zovu i 'El Cabezon' iliti u slobodnom prijevodu 'Glavonja'. Bio je velika beba na samom rođenju, a ne zato što je jeo puno argentinskih specijaliteta. Enzo Ferrari se čudio kako netko tko se toliko znoji može voziti tajo dobro. Pampas Bull je bio iznimno uspješan. Prisvojio je prvu GP pobjedu Ferrariju na Silverstoneu 1951. godine.

Niki 'Štakor' Lauda

Zahvaljujući svojim isturenim prednjim zubima lauda je prvo dobio nadimak Miš. Međutim, kako je napredovao u karijeri dobivao je i drugačije nadimke - Super miš, Super štakor i na kraju Kraljevski štakor (zahvaljujući osvajanju tri prvenstva). U posljednje vrijeme samo ga zovu Štakor.

Nigel 'Lav' Mansell

Talijanski navijači, 'Tifosi', zavoljeli su Mansella kad je vozio za Ferrari pa su Englezu dali titulu 'Il Leone'. Divili su se njegovom duhu koji nikada nije odustajao niti pomišljao na predaju. Uostalom, nema mnogo onih koji su nakon ozljede kralježnice ranije pobjegli iz bolnice pretvarajući se da moraju na toalet. Takvo ponašanje uz dodatak brkova činili su ga omiljenim.

Denny 'Medvjed' Hulme

Radi se o velikom čovjeku s Novog Zelanda. Kao Medvjed je postao poznat zavaljujući svojoj zastrašujućoj pojavi i katkada grubom ponašanju. Ali istina je da je bio vrlo kurtoazan. Štoviše, njegova pozicija kao čelnika Udruženja vozača GP-a ukinuta je upravo zbog njegove pretjerane ljubaznosti. U početku karijere je vozio bez obuće pa je zaradio i nadimak Bosonogi dečko.

Vittorio 'Gorila iz Monze' Brambilla

Njegov nadimak koji je, dakle, povezan s gorilama, nastao je zbog njegovog sirovog, nerafiniranog i nekompromisnog načina vožnje zahvaljujući kojemu je priskrbio i jednu jedinu GP pobjedu u mokrom Österreichringu 1975. godine. Uz sve to, imao je i iznimno jak stisak ruke, a nerijetko je tapšao (prije udarao) ljude po leđima što je on smatrao znakom privrženosti.

Alain 'Profesor' Prost

Prost je akademsku titulu zaradio zahvaljujući svojem studioznom i odmjerenom pristupu vožnji i visokoj razini tehničke potkovanosti koja je bila i više nego očita u njegovom odnosu s tehničkim osobljem i mehaničarima. Često se špekuliralo o tome tko je zapravo dizajnirao njegova vozila. Međutim, profesorsku titulu dobio je tek nakon niza godina na stazama - čak šest godina mu je trebalo da osvoji svoj prvi od četiri svjetska naslova.