Požuda za seksom je očito posebice izražena kod onih muškaraca koji su mnogo postigli u karijeri. To se može reći i za poznatog hollywoodskog producenta Harveya Weinsteina koji je svojim filmovima dosad osvojio preko 60 Oscara, zaradio milijune i utjecao na karijere zvijezda poput Georgea Clooneya. No iza kulisa je Weinstein, kako sada polako izlazi na vidjelo, seksualno napastovao, a možda i silovao, mnoge žene. Ovakva vrsta ponašanja je izgleda tipična ne samo za filmsku industriju i SAD nego i za muškarce na utjecajnim položajima općenito.

„U glavama ovih ljudi vlada uvjerenje: dosad mi je sve polazilo za rukom, ja si mogu priuštiti svaki izazov", kaže Sandra Schwark sa sveučilišta u Bielefeldu. Ova znanstvenica istražuje seksualno nasilje u radnom svijetu i došla je do zaključka da je nasilje posebice izraženo u „muškim" gospodarskim područjima. Spolno napastovanja žena, kako pokazuje jedno istraživanje instituta Innofact iz Düsseldorfa, su izraženija u start-up tvrtkama.

Što se sve doživljava kao napastovanje

Jedno reprezentativno ispitivanje po nalogu Ureda njemačke vlade za borbu protiv diskriminacije pokazuje da od seksualnog napastovanja nije nitko siguran. Svaki drugi ispitani/-a je izjavio/-la kako je doživio/doživjela napastovanje na radnom mjestu. No što zapravo spada pod pojam napastovanja? Znanstvenici navode: dugo prodorno promatranje, pokazivanje vulgarnog materijala, nedvosmisleni komentari, ponude poput „sjedni mi u krilo", nepoželjni dodiri ili direktna ponuda, sve to spada u napastovanje. No bilo bi pogrešno misliti da su „seksualni prijestupnici" samo osobe višeg položaja. Sandra Schwark je došla do zaključka da su žrtve i počinitelji često na istoj hijerarhijskoj razini. Isto tako u radnom svijetu u kojem sve više vodećih pozicija zauzimaju žene postoji potreba da se žene, barem kroz seksualne pritiske, „drži malenima", objašnjava Schwark. Jedno drugo istraživanja Sveučilišta u Bielefeldu je pokazalo da su muškarci koji vrše nasilje vrlo svjesni toga da to što čine nije dozvoljeno.

Zašto je teško obraniti se

Iako u međuvremenu u Njemačkoj ali i mnogim drugim europskim zemljama postoji gusta mreža institucija kojima se pogođeni mogu obratiti za pomoć, prijava često „zapne" zbog psiholoških prepreka. „Mnoge žene kažu da bi se branile, ali na kraju u konkretnoj situaciji izostane prijava", prenosi Schwark svoja iskustva iz istraživanja. Ona kaže da se radi jednostavno o strahu od posljedica. Mnogo je priča o tomu što se događalo sa ženama koje su se odlučile prijaviti počinitelja: mobing i nerijetko gubitak radnog mjesta.

Iako se društvena klima promijenila još uvijek je potrebno načiniti prvi korak. „Kada prva žena iznese svoja iskustva u javnost, tada u pravilu slijede i ostale pogođene", kaže Schwark. U SAD-u se kao primjer može uzeti aktualni slučaj Harveya Weinsteina koji se zakotrljao svjedočanstvom glumice Ashley Judd, a nakon toga je krenula lavina optužbi poznatih glumica poput Angeline Jolie ili Gwyneth Paltrow. Prije toga je sličan skandal krenuo i od nekadašnje glumačke zvijezde Billa Cosbyja. Ne treba zaboraviti spomenuti i seksističke ispade aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa. 

I dok se u tvrtkama još može raditi na boljoj komunikaciji između svih hijerarhijskih razina i širiti svijest o tomu da seksualno napastovanje već odavno ne spada u kategoriju „kavalirskih delikata", u slučaju poput Weinsteinovog, gdje sva moć i kontrola leži u rukama jednog čovjeka, je teško djelovati.