Hotelijeri i ugostitelji uzduž hrvatskog Jadrana pripremaju se za turističku sezonu. Jedna od tih priprema je i vabljenje 25 tisuća sezonaca: sobarica, konobara, kuhara, kućnih majstora. Stvar je ozbiljna jer treba ugostiti 11 milijuna turista koliko ih se očekuje ove sezone.
Poslodavci uglas kukaju: nema dovoljno kvalitetnih kadrova. Turizam u Hrvata nije od jučer već od Austro-Ugarske. Zar je moguće da hotelijeri i ugostitelji u zadnjih deset godina nisu uspjeli odvojiti žito od kukolja? Možda nije problem u odabiru već u zadržavanju kadra. Ali kako zadržati konobara u hotelu, s četiri zvjezdice na pročelju, s plaćom do 3,5 tisuće kuna, dvokratnim radnim vremenom i bez toplog obroka? E, to je već sposobnost menadžera hotela.

Muha na leđima

Sezonski ugostitelji, koji zimi troše baterije na kalkulatorima u izračunu koliko će ovo ljeto zaraditi i koliko će opet utajiti poreza, znaju da sezonski konobari, naročito oni iz unutrašnjosti, dolaze većinom na more radi ljetnih dogodovština, a ne zarade, pa im se i nudi plaća u visini džeparca. Takvi nazovi konobari se ne iščuđavaju ni kad gostu serviraju između prženih krumpirića kućnu muhu izvrnutu na leđa, što se dogodilo na Braču, na terasi konobe s prekrasnim pogledom na bolsku plažu.

- Vidite li vi što ste mi donijeli?

- Ja sam vam donio ono što su meni dali u kuhinji.

- Jesi li ti uopće konobar?

- Ne, ja sam student elektrotehnike.

Posebna priča su konobari starijeg kova. Uđete li u prazan restoran s ljepšom polovicom redovito će vas, gotovo zapovjedničkim tonom, prisiljavati da sjednete za stol za dvoje, u dnu restorana bliže kuhinji ili zahodu. 

Okrećete se oko sebe ne bi li vidjeli kakvu pločicu s rezervacijom, ali nigdje ničega. S osjećajem manje vrijednosti i uviđavnosti prema njegovoj ‘racionalnosti’ pitate očekuju li kakvu veću grupu koja će se iskrcati iz autobusa i nahrupiti u restoran.

- Ne - sigurno odgovara konobar.

Teško je ne primjetiti kako konobari često, kad čiste ostatke hrane i posuđa od ranijih gostiju ispred vas, zastanu na trenutak pa se misle treba li promijeniti i stolnjak procjenjujući veličine i boje, što bi se kazalo u Dalmaciji, fleka, maća.

- Bi-ne bi, bi-ne bi - poput Hamleta.

Jedan menadžer u poznatom splitskom hotelu s četiri zvjezdice dosjetio se da bi njegov kućni majstor trebao odčepljivati kanalizaciju, popravljati prozore, hotelske električne aparate, gletati sobe i održavati računalnu mrežu(!). To je kapitalizam, rekli bi neki. Mora biti ipak da se to
nekako drugačije zove.

Gazdin mrki pogled

Racionalnom poslovanju nikad kraja. Uvijek se ono potiče od onog tko zapošljava konobare. Tako ćete nerijetko dobiti papirnate ubruse umjesto od tkanine iako ste naručili ribu sa žara ili meso s ražnja. Briga vlasnika objekta što se papir kida i mrvi pod ljepljivim utjecajem škarpine ili janjetine. Neće on dodatno trošiti na deterdžent, struju i vodu. Ako ipak zatražite onaj od tkanine kako ne biste jeli i celulozu, konobar će ponovo zastati da vizualizira mrki gazdin pogled. Popusti li gostu teško može tražiti povišicu jer gosti dolaze i prolaze, a gazda je samo jedan.

Techno u konobi

I zato se ovakvim ugostiteljskim čudima više nitko ne čudi. A najčudniji su oni koji traže osmijeh od konobara. Jedino da im kažu - vidi, skrivena kamera.

Doduše, ima konobara koji se smiju od uha do uha, ali ne znaju što to ima u miješanom mesu i neće uslišati molbu gosta da smanji ‘trešnju’ techna u dalmatinskoj konobi.

Poslodavac može malo platiti konobara i na tome zaraditi, ali takav poslodavac često ne zna koliko je njegov konobar do sada potjerao gostiju.