Misija Luna-25 poslana je kako bi istražila južni pol Mjeseca, gdje se vjeruje da postoje obilne zalihe vode unutar ledu u vječnoj sjeni planinskih grebena. Naime, povećanje rezervi vode kritičan je preduvjet za podržavanje života na Mjesecu, što bi onda pomoglo u daljnjem istraživanju svemira u budućnosti.

Više baza ili postaja s vodom i ostalim namirnicama bile bi sjajna polazišna točka na daljim putovanjima svemirom. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se voda već sad navodi kao "nafta budućnosti", što znači da bi oni s većim zalihama imali i veću moć.

"Prvi cilj je pronaći vodu, potvrditi da je tamo i proučiti u kojim količinama", rekla je za Olga Zakutnaja iz Instituta za svemirska istraživanja pri Ruskoj akademiji znanosti u Moskvi.

Također, uspjeh misije bi dokazao Pekingu da Moskva još uvijek ima što ponuditi kada je riječ o suvremenoj svemirskoj tehnologiji. Kao i da se Kina može osloniti na Rusiju.

Naravno, Amerikanci ne prate sve ovo prekriženih ruku. Planiraju poslati astronaute na južni pol kasnije ovog desetljeća u sklopu programa Artemis koji podržavaju Kanada i europske zemlje. Zbog Rusa su mirni, ne vjeruju da mogu tako skoro ispuniti plan.

Što ima smisla jer samo su tri zemlje, SAD, Kina i bivši SSSR, uspješno spustile svemirske letjelice na Mjesec. Amerikanci su pak jedini zakoračili na površinu Mjeseca.

Indija, Japan i Izrael su posljednjih godina pokušale ući u to društvo, ali nisu uspjele. Indijska misija Chandrayaan-2 se srušila 2019. Iste godine dok je raniji pokušaj izraelskih tvrtki s Beresheetom također propao te godine. U travnju ove godine ni japanski start-up ipsace nije uspio izvesti Hakuto-R misiju 1.

Ipak, indijska misija Chandrayaan-3, što se doslovno prevodi kao "mjesečevo vozilo" na sanskrtu, trebala bi dosegnuti površinu Mjeseca 23. kolovoza kako bi istražila južni pol, otprilike u isto vrijeme kada i Luna-25 planira sletjeti u neposrednoj blizini.

Činjenica da i Rusija i Indija namjeravaju sletjeti u isto, iako veliko, područje Mjeseca naglašava da su određena područja vrednija od drugih.

Dakle, osvajanje Mjeseca je počelo i zasad nema dogovorenih propisa o tome tko što može raditi na njemu ili drugim nebeskim tijelima. To znači da zemlje kreiraju svoja pravila kad kreću u misije.

Ujedno, tko se prvi spusti na južni pol Mjeseca bi morao postaviti standarde i očekivati da će ih svi nakon njih slijediti.