Velika panika nastala je u redovima tri velike britanske stranke: kratko uoči referenduma o neovisnosti Škotske, izgledalo je kao da bi zagovornici odcjepljenja mogli trijumfirati. Vladajući konzervativci, njihovi koalicijski partneri- liberalni demokrati, kao i laburistička oporba, jednom su, za promjenu, bili složni: naime u želji da spriječe odcjepljenje Škotske. Dva dana uoči referenduma, trojica stranačkih čelnika, očajnički su obećali da će Škotska, ukoliko kaže „Ne" odcjepljenju, dobiti veća prava, prije svega u oblasti porezne i socijalne politike.

Nije poznato koliko je to obećanje doprinijelo da većina građana zaokruži „Ne". U svakom slučaju Škoti sada premijera Davida Camerona drže za riječ. No moguće je da je britanski premijer napravio račun bez krčmara. Krčmar, to su poslanici konzervativne stranke, koji obećanje Škotskoj ocjenjuju kao pretjerano, ali i nepravedno prema Engleskoj.

Jedan parlament samo za Englesku?

U svakom slučaju to bi bio kompliciran projekt, koji bi se doticao višestoljetne tradicije. Takva odluka ne bi smjela biti donesena prenagljeno, smatraju Laburisti. U svakom slučaj ne prije izbora za Donji dom parlamenta sljedeće godine. „S našim ustavom se ne bi trebalo poigravati", kratko je naglasio laburist Ed Balls u intervjuu za BBC.

Ono što je prešutio: laburisti su relativno jaki u Škotskoj, ali mnogo slabije zastupljeni u Engleskoj. U nezavisnom engleskom parlamentu, laburisti bi dakle bili u manjini.Konzervativni zastupnik James Wharton smatra: „Mora nečega biti i za Englesku." Pozadina svega toga je da rubna područja Ujedinjenog Kraljevstva - Škotska, Wales, i Sjeverna Irska - u međuvremenu imaju svoja tijela i ograničene privilegije - samo Engleska ne, kao daleko najveća zemlja u kraljevstvu. Mnogi smatraju i da nije pošteno da u parlamentu u Westminsteru sjede i škotski, velški i sjevernoirski zastupnici i glasaju o pitanjima koje se tiču Engleske.

Najglasniji zagovornik tog pokreta među konzervativcima je londonski gradonačelnik Boris Johnson. On se često spominje kao budući šef stranke i već sada bi mogao biti opasan za Camerona. „Ukoliko škotskim političarima dajemo više moći, onda bi jednostavno morali pozabaviti osnovnim nepravdama prema Engleskoj", rekao je Johnson za dnevni list Daily Telegraph. Cameron je dakle izložen ne samo škotskom, nego i engleskom pritisku. Kako bi točno trebala izgledati federalizacija Ujedinjenog Kraljevstva, nije poznato.

Svaki slučaj drugačiji

Separatisti u drugim europskim zemljama koji su pomno pratili škotski referendum, s istim zanimanjem će pratiti i projekt dalje federalizacije Velike Britanije. Prije svega se pobornici neovisne Katalonije pozivaju na svoje škotske kolege. Škotsko „Ne" ih je doduše malo stišalo, ali oni ne odustaju od svoj cilja. Isto tako, španjolska središnja vlada odbacuje mogućnost održavanja referenduma u Kataloniji.

NO je li možda federalizacija zemalja sa separatističkim tendencijama put da se regije održe na broju, bilo da je riječ o Škotskoj, Kataloniji ili Južnom Tirolu? Janis Emanouilidis iz briselske organizacije "European Policy Centre" upozorava da kopiranje federalnih uređenja neće funkcionirati: "Svaki se slučaj mora pojedinačno staviti pod povećalo. Federalne jedinice kao što su Njemačka ili Švicarska su razvijene, one su išle svojim putem i tako bi trebalo biti u svakom pojedinačnom slučaju."

Komisija podržava nacionalne države

Pretpostavka je naravno da države prihvate federalizaciju. Upravo španjolska vlada u ovom trenutku poseže za konfrontacijskim kursom u odnosima s regionalnom katalonskom vladom i nije spremna ni na kakve kompromise. To je europski trend, smatra Janis Emanouilidis: „Središnje vlade to pokušavaju zaustaviti, pokušavaju ponuditi kompenzacije, blage autonomije u pojedinim slučajevima, ali opće gledano takvi autonomaški pokreti se nastoje suzbiti." Centralne vlade u tome dobivaju podršku od neočekivane strane: Europska komisija, koja bi prema mišljenju Emanouilidisa u stvari „trebalo biti suzdržana", upozorava na posljedice neovisnosti. Predsjednik komisije Jose Manuel Barroso osobno je rekao kako bi pristup neovisne Škotske Europskoj uniji bio težak. Razlog za to upozorenje su, prema mišljenju Emanouilidisa „strahovi, kako Bruxellesa, tako i nacionalnih država od mogućih posljedica". EU bila još heterogenija, a proces donošenja odluka na europskoj razini postao bio kompliciraniji nego što je već sada.

Po završetku referenduma u Škotskoj, premijer Cameron je izjavio da se pitanje neovisnosti „riješilo za razdoblje jedne generacije". Ali škotski nacionalisti sada Camerona žele vidjeti na djelu. Za nastavak pritiska pobrinut će se već Nicola Sturgeon. Ona će najvjerojatnije biti nasljednica Alexa Salmonda, koji je poslije referendumskog „Ne" najavio povlačenje s mjesta predsjednika Škotske nacionalne stranke. Sturgeon će ponovo pokrenuti pitanje neovisnosti, ukoliko tri velike britanske stranke ne budu ispunile obećanje. „Činjenica je", smatra ona, „da zagovornici neovisnosti, zajedno s onima koji su zaokružili ‚Ne', zbog obećanja o proširenju škotskih ovlasti, čine većinu za stvarne promjene". Taj pritisak neće popustiti tako brzo.