Nepredviđene smrti, ralice za čišćenje snijega, zločinci neobičnih imena (Grof, Wingman, Kinez), ružičasti kolačići, plaćeni kineski ubojice, srpski ogranak mafije u Norveškoj, predani zlikovci koji sa sokom od mrkve u ruci kuju mračne planove,  i mnogo, mnogo snježnih pahulja na svakom koraku...

U stilu Farga s dozom Tarantina na norveški način Redoslijed nestanka zauzima morbidnu crnohumornu perspektivu izgrađenu na motivu osvete. Pristupajući teškoj tematici gubitka djeteta na prilično neobičan način, redatelj Hans Peter Moland izmjenjuje ton radnje koja bi se inače žanrovski prije primaknula trileru ili drami dajući joj gotovo apsurdni zaokret prema nečemu mnogo bliže crnoj komediji.

Film pruža cijeli raspon neobičnih figura i osebujnih karaktera. A opet sve pada na svoje mjesto, ništa nije izmješteno i nepotrebno, osim možda ogromne količina trupala gotovo poetski razbacanih po hladnim bijelim pejzažima, gdje je jedina stalna i nepromjenjiva konstanta figura Nilsa Dickmana (jedna od zanimljivijih igri riječi) i njegove ralice za čišćenje snijega. Svojim impozantnim žutim strojem u ruralnom dijelu Norveške svakodnevno čisti zakrčene planinske ceste, dok svjetlucavi snježni nanosi lete u zrak u ogromnom luku oslobađajući put pred sobom.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu