Novi rezultat suradnje Lazića i Viteza je vrlo dobro izreklamirana postmodernistička igrarija nazvana Narodni heroj Ljiljan Vidić, smještena u razdoblje Drugog svjetskog rata. Radi se o gotovo bildungsromanesknoj priči (film je i podijeljen na poglavlja) koja prati naslovnog lika (filmski debitant Kristijan Jaić), mladog, siromašnog i naivnog seoskog pjesnika suočenog s teškom ratnom stvarnosti dok se pokušava priključiti partizanima te avanture njega i nekolicine drugova nakon što mu to uspije (što uključuje i sudjelovanje na talent showu čiji pobjednik nastupa na večeri na koju dolazi i Hitler, ali N.B. razvoj događaja srećom zbilja nema mnogo veze s Tarantinovim Nemilosrdnim gadovima).

Zahvaljujući dobroj reklami, vjerujem da su mnogi već upoznati s radnjom filma, a možda i s intervjuima s redateljem i scenaristom u kojima objašnjavaju zašto je odabran upravo taj tako nam dragi milje ustaša i partizana i što se time htjelo poručiti. Ipak, smatram da je film najpametnije i najprikladnije gledati prvenstveno kao dobru i nepretencioznu zafrkanciju koja se sprda s čime i kime god stigne, bez puno očekivanja dubokih društveno-političkih komentara.

Fanovima Zakona! bit će vrlo drago vidjeti da je film smješten u univerzum spomenute serije, jer Ljiljan živi u Rupi Donjoj, mjestu pored Svetkovine u kojoj se odvija radnja serije, s majkom (sjajna Slavica Knežević) koja u nekoliko navrata izvikuje psovku Krv ti mrknem!, koja je, kao što znamo,  karakteristična za stanovnike toga mjesta.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.