Posljednjih dana događaji na međunarodnoj političkoj sceni dosta se brzo razvijaju u smjeru nove eskalacije nasilja na Bliskom Istoku, a možda i šire.

Uobičajeno trusno područje dobilo je nove poticaje u vidu intervencija velikih sila koje već desetljećima odmjeravaju mišiće u tom sukobu.

Kad bi se radilo jedino o interesima SAD i Rusije priča bi bila prilično jednostavna, kao 1980. u Afganistanu, no kako je i Kina odlučila postati čimbenik globalne politike u širem kontekstu od južne Azije, stvar se dodatno zakomplicirala.

Da bismo lakše shvatili kontekst posljednjih događaja treba imati više stvari na umu:

1. Iran je sve bliže završetku proizvodnje nuklearne bombe. Iran neće odustati od proizvodnje nuklearne bombe jer nema dovoljno vlastitih aduta u (trenutno) hladnom ratu s Izraelom ili/tj. SAD-om.

2. Rusija i Kina više nego srdačno pomažu Iran. Uložile su gomilu sredstava u razne projekte u Iranu i jednostavno ne žele da im to propadne. Uz to, Kina je ovisna o nafti koja im više ne dolazi iz Iraka, a ukoliko SAD okupira i Iran, ostat će kratkih rukava.

3. Rusija i Kina danas su ponovno vojno i politički prejake da bi sjedile sa strane u slučaju novog američkog osvajačkog pohoda, pogotovo ukoliko se on dogodi u središtu njihove glavne interesne zone.

4. CIA je neuspješno pokušala (ponovno) srušiti iransku vlast i preuzeti kontrolu nad zemljom. Kao što to su radili posljednjih 50 godina širom svijeta, prilikom posljednjih iranskih demokratskih izbora CIA je pokušala medijskim pritiskom i tihim organiziranjem "prodemokratskih" masovnih prosvjeda isprovocirati iranski režim na snažnu nasilnu reakciju prema narodu. Na njihovu žalost, nisu uspjeli. Maksimum je bio ubojstvo nevine prosvjednice Nede, čije je ubojstvo izlizano oplakivanjem i vrištanjem zapadnih novinskih agencija, kao npr. "Glasa Amerike".

Na izborima je Ahmadinejad premoćno pobjedio što nije bilo nimalo neočekivano. Čovjek ipak ima fanatičnu podršku u ruralnim sredinama šriom zemlje koja mu je u gotovo svim predizbornim anketama donosila premoćnu, neospornu prednost. Dakle, svaki pokušaj prosvjeda bio je mlaćenje prazne slame i antidemokratski. SAD tu nije uspjela ostvariti svoje ciljeve i sad im je preostala samo vojna akcija (uz sankcije kojima neće ništa postići).

5. Nedavni slučaj nestalog broda "Arctic Sea" kojeg su, prema službenim verzijama, oteli gusari jer je prevozio beznačajnu količinu drvene građe (1.5 milijuna eura). Objašnjenja službenih izvora nalikovala su scenariju za crtane filmove, a neformalne priče govore da je prevozio oružje za Iran. Ovisno o izvorima, tvrdi se da su teret zapravo bile vrlo popularne i moćne protubalističke ruske rakete S-300 (ili još modernije S-400), dok se drugdje može pročitati da je teret bio obogaćeni uran (čiji je vlasnik Iran, a Rusija ga je velikodušno oplemenila kako bi mogao biti korišten za izradu nuklearne bombe). U svakom slučaju nuklearna je bomba negdje u priči jer bi rakete služile za obranu instalacija od izraelskih ili američkih zračnih napada.

Za cijeli slučaj se saznalo jer je izrelski Mossad saznao za pošiljku i nasilno se ukrcao na brod. Rusija je zatim za skrivanje tragova u javnost pustila priču o gusarima, te kao, preuzela kontrolu nad brodom i vratila ga u Rusiju.

6. SAD ponovno šalje ultimatume Iranu. Posljednji kaže da imaju vremena do kraja rujna da odustanu od daljnjeg razvoja nuklearne tehnologije. Iran to ne planira ni u ludilu.

7. Dolar ponovno pada, ubrzano. Kako su objašnjenja tog događaja dana kao znak oporavka svjetskog gospodarstva (što je po mom osobnom mišljenju čista glupost), to je zapravo znak da se nešto dosta intenzivno sprema. Pad dolara daljnje urušava američko gospodarstvo i ostavlja njihov međunarodni utjecaj sve više samo na oružje.

8. Len Panneta, šef CIA-e, bio je ovo ljeto u hitnom posjetu Izraelu kao bi spriječio njihov napad na iranska nuklearna postrojenja.

Posljednji događaji

Izraelski vladin kabinet užurbano razmatra opcije u smislu obrane od mogućih skorih raketnih napada s četiri strane: Irana, Sirije, Hezbollaha (Libanon) i Palestinske Gaze.

Umirovljeni vojni zapovjednik velike Izraelske baze Hatezerim, Shelly Guttman, izjavio je da je po prvi put od Yom Kippur rata (engleska verzija wiki članka je bogatija) Izrael suočen sa egzistencijalnom prijetnjom, misleći pritom na iranski napredak u narazvoju i nabavci nuklearnog oružja.

SAD su pokušale pokušati nametnuti Iranu sankcije koristeći UN, ali su to Rusija i Kina rezolutno spriječile u startu, što je bila direktna pljuska Barracku Obami i njegovoj administraciji. Obama je u svom dosadašnjem mandatu popuštanjem pritiska i ublažavanjem retorike samo ubrzao iransko naoružavanje.

S jedne strane to izgleda vrlo naivno, ali Obama ne kreira svoju vanjsku politiku, to čine isti ljudi koji su to radili posljednjih 50-ak godina, i oni ne rade ništa naivno. Ovakvom politikom najvjerojatnije su samo namjerno zakuhali stvari tako da u konačnici dobiju otvoreni ratni sukob. Jedina trenutno neizvjesna stvar u takvom raspletu je broj sudionika s obje strane.

Izrael vs. Rusija

Izraelski premijer Benyamin Netanyahu posjetio je Rusiju ovoga tjedna. Izrael i Rusija nisu prijateljske zemlje, i njihovi premijeri se ne druže privatno. Ovaj posjet je velika stvar i znak je za uzbunu jer znači da je Izrael ili tražio odobrenje Rusije za napad na Iran, ili ispitivao "što ćete vi napraviti ako mi napravimo ovo". Izrazito je bitno primjetiti da je cijeli sastanak tek kasnije izašao na vidjelo, nakon bijesne reakcije izraelskih medija koji su shvatili da im premijerov ured laže o njegovim aktivnostima i da su tek tada saznali gdje je bio. Rusija je također isprva demantirala sastanak. Dakle, činjenica da je Netanyahu bio u Rusiji naprasno i potajno znači da se nešto izrazito bitno događa, najvjerovatnije - Izrael sprema napad na Iran.

Rusija već neko vrijeme zvecka oružjem i ekonomskim polugama u naguravanju sa Zapadom, naglašavajući svoju kandidaturu da postane nova najveća svjetska velesila. U slučaju sukoba na relaciji Izrael - Iran, ako Iran iziđe kao pobjednik, to će vjerojatno značiti da je Rusija službeno preuzela štafetu od SAD-a, i to i nije tako loš scenarij za Putina.

Iran postaje drzak

Ubrzo nakon tog posjeta, Iran je pustio pravu pljusku u lice SAD-u i Izraelu, Ahmadinejadovim pismom njihovoj "koaliciji za razoružanje Irana" u kojem se naglašava da Iran ima svako pravo obogaćivati uran, da Iran nema nikakvu namjeru raspravljati o svojem nuklearnom programu sa drugim nuklearnim silama, te da je Iran spreman razgovarati o svojoj novoj ulozi u međunarodnoj politici s pozicije sedme svjetske vojne sile. Nemajući puno opcija, 10-og ovog mjeseca, SAD je objavio da nema daljnjih razgovora s Iranom o tome, nego će se o tome raspravljati u UN-u 24. rujna. Ili će SAD tražiti manevarski prostor u natezanju Rusijom, ili će samo mazati oči u isto vrijeme dajući Izraelu zeleno svjetlo za akciju.

Putin upozorava

Vladimir Putin je 10. ovog mjeseca oštro upozorio da nikakve sankcije niti upotreba nasilja prema Iranu neće rješiti problem, nego upravo suprotno, da će izazvati snažnu eskalaciju nasilja. Time je direktno lupio po prstima Amerikance i dao im na znanje da očekuju jak protuudar u slučaju napada na Iran. Kad je Putin tako nešto izjavio, nije problem posumnjati da je američka vlada u suradnji s Izraelom nešto gadno zakuhala.

Osim Putina, i Francuska je isti dan naglasila da je "vojna akcija usmjerena na rješavanje iranske nuklearne prijetnje postala neisplativa i promašena opcija". To je izjavio visoko pozicionirani francuski general Jean-Louis Georgelin, i može se tumačiti kao službeni francuski stav. S druge strane, može se tumačiti i kao sumnja da Iranci već imaju nuklearnu bombu.

Hezbollah je jučer lansirao dvije rakete (ruske proizvodnje) prema Izraelu, koji je uzvratio sa 15 komada usmjerenih prema jednom libanonskom selu. Poruka te dvije rakete (ako ih je stvarno Hezbollah poslao) je da Izrael pripazi šta radi  (Hezbollah ima nekoliko desetaka tisuća raketa usmjerenih prema Izraelu!). Značenje izraelskog odgovora očito je bilo da se neće poštedjeti nikoga u slučaju rata (one dvije rakete nisu ozlijedile nikoga)! Odmjeravanje snaga prije tuče?

Razina mogućeg sukoba je teško predvidiva

Nove vijesti kažu da su Kinezi poludjeli jer Amerikanci miniraju cijenu zlata umjetno ju napuhavajući. Amerikanci to rade jer žele sprječiti Kinu da se rješava američkih obveznica kupujući zlato, odnosno barem ju usporiti koliko mogu. Kina je u osjetljivom položaju jer svaki put kad kupe zlato da se rješe nepouzdanog dolara - cijena zlata raste. Kinezi će uskoro ostati bez puno opcija, jer ih već godinama Amerikanci pikaju štapom provocirajući u ekonomskom smislu. Već nekoliko puta je američka diplomacija morala hitno putovati u Kinu i davati Kinezima razne ustupke kako bi ih primirila. No, takvo ponašanje ne vodi nikakvom dobrom krajnjem ishodu. 

Rusija službeno podržava Iran, ali s druge strane njoj ne odgovara prevelika samostalnost i utjecaj Irana jer je Iran teško kontrolirati, a i sam ima veliku želju za preoblikovanje mape Bliskog Istoka, bez obzira na ruske interese. Uz to, ukoliko dođe do sukoba, cijena nafte će jaaako porasti i to će ići direktno na ruku Rusima čije je posljednje geopolitičko uskrsnuće posljedica između ostalog i rasta cijene nafte.

Ukoliko se dogodi otvoreni sukob, lako je moguće da će taj trenutak iskoristiti i druge zemlje u regiji, pa i šire, kako bi "rješile nesuglasice" sa svojim susjedima. Saudijska arabija (jedna od 50-tak američkih država) je prije dvije godine ozbiljno modernizirala svoju vojsku američkim oružjem, a nedavno i ruskim (oružje namijenjeno za bitke, ne za strateško natezanje). Iran naoružava talibane u Afganistanu, a Chavez lagano naoružava Venezuelu.

Rusija ima neriješenih nesuglasica s malom gomilom svojih bliskih susjeda u koje je NATO posljednjih godina naveliko gurao prste. Rusija će iskoristiti prvu priliku da se rješi takvih neugodnosti, a SAD će tad vjerojatno biti prisiljene reagirati, vjerojatno na drugoj strani, na Bliskom Istoku. Kao u hladnom ratu, kad su koristili Vijetnam i Koreju da bi odmjeravali snage, SAD i Rusija mogle bi ponoviti epizodu, sad kad je Rusija opet jaka, a SAD nikad slabiji.

Nuklearno oružje?

S obzirom na to da je Hezbollah dao žestoko po prstima Izraelcima u posljednjem sukobu, koristeći potpuno neočekivane taktike i načine borbe, Izraelci su vjerojatno svjesni da laganog puškaranja više neće biti. Potegnut će se ekspresno rakete i zrakoplovstvo u otvorenom ratu, a onaj tko prvi potegne nuklearnu bombu ima veliku stratešku prednost, tako da treba biti na oprezu.