« Ekosfera
objavljeno prije 1 mjesec
EKO?

Prava, ekološka cijena živežnih namirnica

Proizvodnja hrane je zaslužna za golem udio emisije CO2, ali ni to nije kraj pravog troška: voda, zagađenje okoliša... Zagovornici zaštite klime traže označavanje "prljavih" - i na koncu skupljih namirnica

Koliko to košta?
Koliko to košta? (Arhiva)
Više o

namirnice

,

ekološka cijena

Švedski proizvođač zdrave hrane Oatly mjesecima nije štedio s troškovima: objavljivao je reklame preko čitavih novinskih stranica, plakate u sredstvima javnog prijevoza, otvorio posebnu internetsku stranicu. Cilj je bio politički i želio se pojaviti u parlamentu. "Hey Bundestag!" bio je naslov kampanje: mora se razgovarati. Na koncu je prikupljeno preko 57.000 potpisa za peticiju o uvođenju obavezne oznake stvorene količine CO2 kod hrane.

U Odboru za peticije njemačkog Bundestaga zastupnici se redovito bave molbama i žalbama koje dolaze od građana. To moraju raditi jer je tako predviđeno Ustavom. Ali tek ako jednu peticiju podrži više od 50.000 građana i ako se smatra od javnog interesa, onda podnosioci žalbe mogu i osobno sve izložiti u Odboru i diskutirati sa zastupnicima.

Obratiti pažnju na opterećenje okoliša

„Tek malobrojni su svjesni kako je sustav proizvodnje hrane odgovoran za 25 posto globalne emisije", rekao je u Odboru Thomas Goj, šef Oatly-ja za Njemačku. „To je više emisije CO2 nego što u svijetu uzrokuju sve željeznice, avioni, automobili i brodovi zajedno u čitavom u svijetu." Odabir živežnih namirnica ima ogroman utjecaj na emisiju CO2 jedne zemlje.

Trenutno se tek devet posto Nijemaca smatra dobro informiranima o čitavom opterećenju klime kod živežnih namirnicama, to je rezultat aktualnog istraživanja. "77 posto potrošača žele od nas, prehrambene industrije, više informacija koliko naši proizvodi opterećuju okoliš", naglašava Goj.

Sat vremena pitanja i odgovora

Oatly već duže od godinu dana na svojim proizvodima označava i koliko je u proizvodnji stvoreno ugljičnog dioksida. Kod njegovog napitka od zobi se stvara 0,29 kilograma CO2 ili sličnih plinova koji stvaraju efekt staklenika po kilogramu proizvoda. U „Barista ediciji" tog napitka koji onda sadrži ulje repice i zbog toga se bolje pjeni tako da se može koristiti za kapučino, to je 0,42 kg CO2 po kilogramu proizvoda. Kravlje mlijeko, dakle proizvod koji taj napitak želi nadomjestiti, stvara emisiju CO2 od 0,94 po kilogramu: u toj kategoriji je obično mlijeko znatno lošije po okoliš.

Obzirom da su mušterije sve više osjetljive na problem klimatske promjene, to bi bio jasan argument za kupovinu biljnih napitaka. Ovi ekonomski interesi su jasni i parlamentarcima. Njima smeta što je ova inicijativa dio reklamne kampanje za vlastiti proizvod, kritizira poslanik FDP-a Mafred Todtenhausen, koji zapravo podržava klimatsko označavanje živežnih namirnica. „Imamo pomalo simpatija za vašu akciju jer je osnovna ideja posve ispravna", rekao je u parlamentarnom odboru.

Oznaku žele i veliki koncerni

Zapravo Oatly nije jedini koji zagovara klimatske oznake namirnica. Sve više tvrtki podržava ovu inicijativu, među njima primjerice proizvođač zamrznute hrane Frosta, proizvođač mesnih narezaka Rügenwalder Mühle, a nedavno je tu i koncern Nestle. Klimatska promjena i njene posljedice poput suše i slabijih uroda utječu i na njihov proizvodni koncept. Sirovine postaju skuplje i teže ih je nabaviti.

Nestle si je odredio za cilj do 2050. godine poslovati klimatski  neutralno. To nailazi na dobar odaziv kod kupaca. Koncern također reagira na sve veću potražnju biljnih produkata i njihov razvoj stavlja kao prioritet. Rügenwalder Mühle, makar je ishodišno prerađivač mesa, po procjenama već ostvaruje veći promet s vegetarijanskim i veganskim proizvodima nego s klasičnim kobasicama.

Nisu štetni samo staklenički plinovi

No parlamentarni zastupnici nisu skloni označavati živežne namirnice tek njihovim utjecajem na klimu. Potrošači moraju biti prije svega informirani o čitavoj potrošnji prirodnih resursa, dakle i o tome koliko je vode bilo potrebno za proizvodnju i kolika je emisija plinova koji zagađuju okoliš. Utoliko njemačko ministarstvo poljoprivrede, može li se uvesti svojevrsna "oznaka održivosti" koja bi sadržavala više elemenata.

Jer znanstvenici Sveučilišta Augsburg idu i korak dalje. Tamo je već 2018. godine u jednoj studiji izračunato koje troškove uzrokuje poljoprivreda koju zapravo danas ne plaćaju ni proizvođači, ni potrošači. Primjerice kod masovnog držanja životinja koje uzrokuje pretjerano gnojenje tla i zagađenje vode - što se sve onda mora sanirati uz velike troškove. Ili koje su posljedice za zdravstvenu skrb jer se u uzgoju životinja masovno koriste antibiotici.

Tri puta skuplje

Augsburški znanstvenici su zajedno s kolegama sa sveučilišta Griefswald na želju trgovačkog lanca Rewe točno izračunali cijenu za osam proizvoda koji se nalaze na policama samoposluge. To znači da su proizvodnoj cijeni pribrojali i troškove koje stvaraju tako stvoreni dušikovi spojevi, klimatski plinovi, utrošenu energiju i uništavanje tla. Izračunato je kako za "obične", tako i za ekološke proizvode, a rezultat se može vidjeti na oznakama cijene u jednoj trgovini podružnice Rewe, lanca Pennny u Berlinu.

Na tim proizvodima su dvije oznake cijene: jedna koju će platiti na blagajni, a druga koliko taj proizvod doista košta. Tako će litru trajnog mlijeka platiti 79 centi, ali "prava" cijena je 1,75. Pakovanje ekološkog mljevenog mesa od 250 grama košta 2,25 eura, a "stvarna cijena" je 5,09 eura. Najveća razlika je kod običnog mljevenog mesa od mješavine junetine i svinjetine: Cijena konvencionalno proizvedenog miješanog mljevenog mesa trebala bi se najznačajnije promijeniti: s 2,79 eura za 500 grama na 7,62 eura.

"Ne dolazi u obzir"

Bi li kupci i platili tu "pravu" cijenu? U samoposluzi sa oko 3500 artikala jedva da se i primijete te posebne, ekološke oznake cijene. Tek kad ih upozorimo na tu oznaku, većina kupaca odmahuje glavom u nevjerici. Mljeveno meso platiti gotovo trostruko veću cijenu? Ne dolazi u obzir. Muškarac srednjih godina je načelno spreman platiti nešto više, ako bi to pomoglo okolišu. "Ali samo ako i bi moja plaća tako narasla. Inače to neće ići."

Kupcima u trgovinama je i dalje povoljna cijena izuzetno važna. U trgovačkom lancu Rewe nisu sigurni, hoće li taj eksperiment pokazati i u drugim trgovinama. Ali su isto tako i priznali kako su i trgovački lanci kao što je njihov, dio problema: hrana je u Njemačkoj previše jeftina, ponekad gotovo besplatna kao rezultat nemilosrdne konkurencije trgovačkih lanaca.

Bi li označavanje ekološkom oznakom nešto promijenilo? Znanstvenici pretpostavljaju kako bi mnogi kupci tada barem više razmišljali o proizvodnji hrane, a ne tek bez razmišljanja posezali za proizvodima na policama.

Piše: Sabine Kinkartz/DW
19.09.2020. 11:01:00
Novi komentar
nužno
nužno