To je bilo političko ludilo prve klase. Još prije početka sastanka na vrhu EU-a je poljska premijerka najavila kako će učiniti sve da bi spriječila ponovni izbor Donalda Tuska za predsjednika Vijeća. Što znači "sve"? Vrištat će i skakati naokolo? Čitavu večer pjevati poljsku himnu?

Kao poslušna marioneta ona na kraju tek slijedi i najbesmislenije naredbe njenog stranačkog šefa, Jaroslawa Kaczynskog. A on mrzi Donalda Tuska kao kugu: krivi ga za njegov izborni poraz 2007., a nekako ispada da je on odgovoran i za smrt njegovog brata. Ali taj pokušaj da zbog toga uzme kao taoce svih ostalih 27 zemalja je mogao samo završiti na jedan način: neuspjehom.

Što bi to trebalo značiti?

Što je zapravo htio postići taj vrhovni teoretičar zavjera i svemoćni poljski manipulator? Već u svoje doba kao bivši premijer je Kaczynski gnjavio EU s maksimalnim zahtjevima i prijetnjama. Njegove tipične karakteristike su bile beskrajna tvrdoglavost i beskonačni nacionalizam.

Proteklih petnaest godina predsjedniku stranke PiS nisu podarile nikakvu staračku blagost. Sasvim suprotno od toga: opet pokušava Europskoj uniji nametnuti svoju volju i to ucjenom u provali nevjerojatnog samouvjerenja o vlastitoj važnosti. A to je u slučaju Tusk, uzgred rečeno, završilo grandiozno krivo: glasovanje je završilo s 27 naprama jedan. Ostavili su ga samog čak i njegovi prijatelji iz Višegradske skupine i britanska premijerka.

Jedino što nije jasno jest, što je Kaczynski uopće htio postići? Ovdje se ne radi o više novca za Poljsku ili više utjecaja u odlučivanju u EU, kao što je obično bilo prije. Ovdje se radi samo o samodokazivanju jednog jedinog čovjeka. Možda i o poljskoj unutrašnjoj politici: tome svjedoči i vrištanje o "diktatu iz Berlina" nakon izbora Tuska.

I poljska vlada je već naučila kako funkcioniraju "alternativne činjenice". I uvjerena je da će njeni birači oduševljeno progutati tu političku predstavu. Kod dijela publike uvijek dobro prolazi i uloga "herojske žrtve".

Poljsko rušenje mostova

To je djetinjasto, nezrelo i nekako i smiješno ponašanje. Da jedna zemlja iz čiste tvrdoglavosti onda ne potpiše i zaključke jer nije nametnula svoju volju, to se još nije dogodilo u povijesti Europske unije koja je doista bila bogata i idiotima.Ali inače? Gdje je zapravo još mjesto Poljske u Europi? Kaczynski sve više vuče čitavu svoju zemlju u izolaciju. "Budite oprezni koje mostove ćete srušiti za sobom", upozorio je Donald Tusk svoje zemljake. Ali članovi vlade u Varšavi se ponašaju kao poludjele pubertetlije i zalupe baš svakim vratima na koja mogu naći.

Europa je u teškom položaju i strpljivost "odraslih" u Uniji s Poljskom ima svojih granica. Već ima prvih glasova koji predlažu da se Varšavi zatvori slavina s novcem. Svake godine iz europskih fondova odlazi 11 milijardi eura u Poljsku. Ta zemlja prima najveću potporu u EU. Za dvije godine će se opet pregovarati o sljedećem proračunu. A onda će biti i manje novca u blagajni jer neće više biti Velike Britanije.

Ako Poljska tako nastavi, onda uskoro više neće imati prijatelje koji će ju podržavati u novoj podjeli fondova. A to više neće - i posebno neće Njemačka. Stalna dreka iz Varšave dovodi do granica strpljivosti - a i preko njih, svake dobrosusjedske odnose. A ako sada Poljska ugrozi i jedinstvo Europske unije i to iz čiste samovolje, onda će se u Europi "različitih brzina" brzo naći ne samo pred vratima, nego negdje u dalekom kutu parkirališta pred njom.