Ne pomaže puno ako sad odlučimo piti manje vode: možemo je piti koliko želimo i još uvijek će pitka voda biti tek sićušni djelić potrošnje vode u svijetu. U prosjeku, čovjek konzumira oko dvije do tri litre vode na dan, ali u proizvodnji živežnih namirnica za njegovu dnevnu potrebu je nužno oko 3.000 litara vode. Jer najviše vode troši poljoprivreda, ali i industrija i energetski sektor.

U aktualnom izvješću o vodama organizacije UNESCO se procjenjuje kako će se potrošnja vode od 2000. do 2050. učetverostručiti. Jer ljudi je sve više i treba proizvesti hranu za sve njih. Utoliko stručnjaci Ujedinjenih naroda procjenjuju kako će već 2030. nastati manjak te da će nedostajati 40% vode - ako sve ostane po starom.

"Moramo naše svjetsko gospodarstvo prilagoditi proizvodnim oblicima koji troše manje resursa"

To se ne odnosi samo na poljoprivredu, nego i industrija i energetika moraju naučiti opreznije se odnositi prema toj dragocjenoj tekućini.

Štoviše, ova znanstvenica posebno ističe problem proizvodnje energije i smatra kako ovo izvješće UNESCO-a jasno pokazuje kako trebamo globalnu promjenu načina dobivanja energije ako želimo i dalje imati dovoljno vode.

Ne samo pitka, nego voda uopće

UNESCO je ovo izvješće objavio pola godine prije nego što UN treba donijeti nove razvojne ciljeve. Glavni autor ovog izvješća Richard Connor upozorava kako se pitanje vode mora uvrstiti i u čitav plan razvoja. "Voda je pretpostavka za održivi razvoj", kaže Connor i tu misli na vodu uopće.

Jer u dosadašnjim globalnim ciljevima razvoja, takozvanom Millenium Development Goals koji ionako istječu ove godine, riječ je bilo samo o pitkoj vodi i sanitarnim potrebama.

Ali Connor upozorava kako se treba baviti i odnosom prema vodi uopće: "Sad činimo pritisak kako bi bio postavljen cilj očuvanja vode koji ne bi samo obuhvaćao pitku vodu, nego i zaštitu i primjereno upravljanje resursom vode."

Ako se i dalje odnosimo prema vodi kao do sad, nema nikakve dvojbe da će jednog dana naravno biti vode, ali će ona biti zagađena i nepitka.

Zato se moramo odnositi i prema vodi kao prema ograničenom resursu i zato "moramo uvijek dobro razmisliti, kako je možemo najbolje upotrijebiti", tvrdi stručnjak UNESCO-a Connor.

Svi potrošači su važni u ovom procesu, ali o vodi ne odlučuju ni oni, a čak niti stručnjaci za vodu i upravljanje vodom - nego političari, upozorava Richard Connor. Strateški plan razvoja UN-a je prvi korak, ali i nacionalne vlade moraju promijeniti svoj odnos prema vodi: "Zato se želimo obratiti onima koji donose političke odluke i objasniti im da će na kraju morati odlučiti, kako i kome će to ograničeno dobro onda i dodijeliti."