Zašto je mjesec ponekad vidljiv i po danu? Zašto je nebo plavo? Hoćemo li ikada otkriti vanzemaljce? Koliko je Zemlja teška? Kako avioni ostaju u zraku?

Ako je vjerovati studiji provedenoj u Velikoj Britaniji, upravo su ova pitanja ona koja djeca najčešće postavljaju svojim roditeljima. Iako na prvi pogled djeluju poprilično banalno i jednostavno, većina ih nije nimalo lagana za odgovoriti. Isto je istraživanje pokazalo kako gotovo tri četvrtine ne zna odgovor na njih, a čak je trećina roditelja izmislila krivi odgovor, kako se ne bi ispostavilo da ne znaju odgovor.

Ukoliko ste se i sami našli u ovoj nezgodnoj situaciji,  vjerujemo da ćete znati cijeniti ovaj naš mali šalabahter.

Kako avioni ostaju u zraku?

Kako bi svladao otpor zraka i gravitaciju, avion mora „stvoriti" dvije sile: potisak i uzgon.

Potisak je sila koja gura avion prema naprijed, a temelji se na trećem Newtonovom zakonu, koji kaže da svaka akcija ima jednaku i suprotnu reakciju - motori zrakoplova stvaraju potisak tako što izgaraju motorno gorivo prema nazad.

Kako avion ubrzava na pisti, svako od njegovih krila dijeli zrak na dvije struje, od kojih jedna prolazi iznad, a druga ispod krila. Krila su dizajnirana tako se zrak koji prolazi iznad njih usmjerava prema dolje, što prema istom ovom Newtonovom zakonu izaziva reakciju, odnosno silu koja gura avion prema gore. To je uzgon.

Svaki zrakoplov ima specifičnu brzinu uzleta - točku u kojoj sila uzgona postaje veća od gravitacije. Ta se kritična brzina mijenja s obzirom na težinu aviona. Istovremeno, motor zrakoplova mora proizvesti dovoljno potiska kako bi nadjačao otpor zraka uzrokovan trenjem.

Koliko je Zemlja teška?

Ni na ovo pitanje nije moguće odgovoriti bez pomoći fizike.

Čisto tehnički govoreći, budući da se Zemlja u svemiru nalazi u konstantnom stanju slobodnog pada, njezina je stvarna težina ravna nuli. Isto vrijedi i za astronaute u orbiti - zbog toga što i oni tehnički lebde u stanju slobodnog pada, na njih više ne djeluje sila teža i težina im je nula.

S druge strane, možemo govoriti o Zemljinoj masi - svojstvu tijela koje je neovisno o tome gdje se ono nalazi u svemiru ili što radi. Zemlja ima masu od 5,97 x 10²⁴ kilograma - što je otprilike jednako stotini milijuna milijardi Titanica.

Hoćemo li ikada pronaći vanzemaljce?

Nitko ne može sa sigurnošću reći koliko je čest (rijedak) vanzemaljski život u svemiru, stoga naprosto ne postoji pouzdan način da se predvidi hoće li i kada ljudi stupiti u kontakt s jednom takvom vrstom.

Ipak, znanstvenici sa instituta SETI u Kaliforniji čvrsto vjeruju da postoji visoka šansa da pronađemo prve pouzdane znakove vanzemaljskog života u sljedećih 20 godina, i to u formi neobičnih radiovalova ili svjetlosnih zraka.

Njihova se pretpostavka temelji na sve bržem razvoju sustava za praćenje svemira, u kojem se gotovo svakodnevno otkrivaju nova nebeska tijela izvan našeg Sunčevog sustava. Istovremeno, pouzdaju se i u vjerovanje da izvanzemaljska civilizacija također neprestano poboljšava svoju tehnologiju kojom će nam uskoro moći dati do znanja da postoje.

Zašto je nebo plavo?

Svjetlost koja nam dolazi od Sunca sastoji se od mnogo različitih boja; svjetlost do nas putuje u obliku svjetlosnih valova, a svaka boja ima svoju jedinstvenu valnu duljinu. Ljubičasta i plava imaju kraće duljine, dok crvena ima dužu, a ostale boje smještaju se između tih dvaju ekstrema.

Kad različite boje svjetlosti prolaze kroz Zemljinu atmosferu sudaraju se s molekulama, najčešće vode i prašine. Budući da su te čestice po veličini znatno bliže kraćim valnim duljinama, ta se svjetlost raspršuje u ljubičastu i plavu boju, znatno češće nego u crvenu.

Iako se najviše čestica raspršuje u ljubičastu boju, ljudsko je oko osjetljivije na plavu boju, zbog čega nam se čini da je nebo pretežno takve boje.

Zašto se Mjesec ponekad vidi i danju?

Upravo je ovo pitanje ono koje najčešće muči mlade umove, prema već spomenutnoj britanskoj studiji. Odgovor je vrlo jednostavan. Mjesec se oko Zemlje kreće potpuno neovisno o položaju Sunca, stoga je jednaka vjerojatnost da će se na našem nebu pojaviti danju, koliko i noću. U određenim se situacijama kutovi između položaja Zemlje, Mjeseca i Sunca poklope na takav način da Sunce snažno obasja Mjesec, zbog čega ga vrlo jasno možemo vidjeti i usred bijela dana.