Američka novinarka Peggy Orenstein upozorila je u nedavno objavljenom  eseju u časopisu New York Times na posljedice koje današnji odgoj djevojčica može imati na njihovo samopouzdanje u životu.

Potrošačka kultura koja promiče princeze i ružičaste haljinice nadahnula je novinarku na pisanje knjige "Pepeljuga mi je pojela kćer" u kojoj se bavi stereotipima koje je uočila na svojoj kćeri opsjednutoj Disneyjevim princezama i njenoj sklonosti ružičastoj boji. 

Dok s jedne strane žene nastavljaju napredovati u američkom društvu, djevojčice vrlo lako mogu ‘zaglaviti’ u svijetu princeza iz bajki i nabranih ružičastih haljinica. 

Peggy Orenstein nalazi se, kako kaže, u ratu s onim što opisuje kao ‘našu hiper-feminiziranu potrošačka kulturu, usmjerenu na djevojčice:’

"Djevojčicama se reklamira ideja ljepote svega što je ružičasto. Izgled se izjednačuje s idejom nevinosti, dok se zanimanje o tome kako izgledaju predstavlja kao dokaz njihove nevinosti.

I zbog toga djevojčice sve više naglašavaju svoj izgled. To uključuje šminkanje, provokativne haljinice i sve drugo što ide uz taj stil."

Potičite djevojčice da čitaju Pipi Dugu Čarapu, gledaju Shreka i Mulan i dobro razmislite o posljedicama identifikacije s princezama

Mnogi roditelji ne vide ništa loše u tome što njihove djevojčice oponašaju Pepeljugu, šminkajući se i oblačeći poput princeza, no Peggy Orenstein brine mogući dugoročni utjecaj promicanja takvog ponašanja:

"Mislim da je roditeljstvo stvar sadašnjeg vremena. Kad vam kći ima samo tri mjeseca, ne možete zamisliti da imate šestogodišnju djevojčicu. A kad imate šestogodišnju djevojčicu, ne želite zamisliti 13-ogodišnju djevojčicu. Ne namjeravate zakoračiti unazad i vidjeti kontekst i luk tog odrastanja. Ja sam to htjela predstaviti roditeljima kako bi oni donijeli vlastitu odluku i stvarno razmislili hoće li takvo ugađanje kćerkicama u dobi od tri godine biti zdravo kad im bude 13."

Novinarka Orenstein razgovarala je s tržišnim stručnjacima, povjesničarima, roditeljima, psiholozima i liječnicima, i otkrila da postoji razlog za zabrinutost. U izvješću Američke udruge psihologa prije dvije godine, kaže ona, stoji da pretjerani naglasak na izgled i zaigranost - uz određene seksualne konotacije - može stvoriti ranjivost u djevojčica prema određenim stvarima u životu o kojima roditelji obično brinu: neprihvaćanju vlastitog tijela, poremećajima u prehrambenim navikama, depresiji i pogrešnim odlukama na seksualnom planu.

A Američka akademija pedijatara, dodaje Orenstein, nedavno je objavila upozorenje svojim članovima da obrate više pažnje znakovima poremećaja u prehrani kod djece mlađe od 12 godina jer su oni u porastu i zanemaruju se pri uspostavi dijagnoze. Kad se djevojčice definiraju prema tome kako ih doživljavaju drugi, a ne prema svojim unutrašnjim osjećajima, kaže ona, to vodi ka razočaranju:

"Prečesto viđamo petnaestogodišnje djevojčice kako se gledaju u ogledalo sa sve većom sumnjom i zabrinutošću, pitajući se “Jesam li ja najljepša od svih?,” i misleći u sebi: “Nisam, ali možda ću biti ako si kupim taj i taj proizvod.” I tako se nikad ne osjećaju zadovoljnima sa samima sobom."

Peggy Orenstein kaže da roditelji imaju moć da odgoje svoje kćeri kao zdrave i samopouzdane osobe. Oni su ti koji mogu pružiti pozitivne alternative za suprotstavljanje utjecaju medija koji tvrde da treba kupiti određeni proizvod kako bi se postigao određeni izgled. Oni moraju pronaći druge stvari koje će privući njihove djevojčice i koje će biti prikladne njihovoj dobi, a istovremeno im proširiti izbor i pokazati im što ih čini djevojčicama.

Peggy Orenstein na svojoj web stranici nudi popis resursa sigurnih za roditelje. Među njima su dječje knjige, poput Pipi Duge Čarape, u kojima su se djevojčice u stanju same braniti, zatim filmovi sa snažnim junakinjama, kao što je Disneyjeva Mulan, te tjelesne aktivnosti poput joge, koje mogu pomoći djevojčicama u razvoju pozitivne percepcije vlastitog tijela.

Sa svim danas raspoloživim resursima, kaže ova novinarka, roditelji mogu odgojiti samopouzdanu mladu djevojku, unatoč zavodljivoj moći kulture ‘malih djevojčica u ružičastom.’