Kako je točno ovaj virus korone došao do čovjeka, to se zapravo ne zna. Ali se zna kako je on najsličniji jednom virusu koji se može naći kod određene vrste šišmiša i kako je vjerojatno izvorište zaraze jedna tržnica životinja u Wuhanu gdje se trguje kako živim, tako i zaklanim životinjama, domaćim i divljim.

Naravno da je opet čovjek te životinje uhvatio i prodro u njihova divlja staništa gdje zapravo nema što tražiti. Ali čovjek ne prestaje krčiti šume, regulirati rijeke - i loviti životinje. Neminovno tako dolazi i u dodir s mikroorganizmima, virusima, bakterijama i parazitima s kojima se inače nikad ne bi suočio.

To nije dobro ni za zdravlje ljudi: broj epidemija se još osamdesetih godina prošlog stoljeća utrostručuje svakih deset godina, makar još nije bilo takve koja bi se brzo proširila čitavim svijetom kao ova sadašnja pandemija. Ali baš ona nas tjera da pogledamo u kojem je stanju divljina u kojoj je sve više životinjskih vrsta ili već istrijebljeno, ili je već ozbiljno ugroženo.

Ovaj petak, 22. svibnja je zapravo međunarodni Dan biološke raznovrsnosti gdje su onda i političari pozvani reći, što misle o tome i što čine kako bi se ona održala. Zapravo je ove jeseni trebala biti održana međunarodna konferencija o bioraznolikosti u organizaciji Ujedinjenih naroda - i to baš u Kini. Ali iz očitih razloga je konferencija odgođena za sljedeću godinu, bez bližih naznaka kad će biti održana.

Raznolikost vrsta pomaže i čovjeku

Ali tog problema je svjesna i svjetska organizacija: želi svoje članice navesti da do 2030. 30% svih prirodnih površina proglase zaštićenim područjem. Ova pandemija je pak bila povod i da se zatraži zabrana svih tržnica kao što je ova u Wuhanu.

Njemačka ministrica okoliša Svenja Schulze je ipak oprezna kad je riječ o zabrani tržnica živom stokom i životinjama: "Kina je odmah reagirala i zabranila opasne tržnice. Iz očišta Europe je mnogo važnije stati na kraj trgovini divljim životinjama koja je najvećim dijelom s onu stranu zakona. Da se bolje postavimo prema tom kriminalu. To je zadaća policije i carine i mi radimo na tome."

Čak i djelatnik organizacije Greenpeace, Christoph Thies ne vidi smisla u načelnoj zabrani trgovanja divljači: "Ne možemo očekivati da ljudi u čitavom svijetu od danas na sutra prestanu jesti meso divljih životinja. Ima regija na svijetu gdje je to još uvijek važan dio ljudske ishrane." Problem je već i u pojmu "divlje životinje": ono što je nama Europljanima vjerojatno egzotično, u nekim dijelovima svijeta je to od pamtivijeka hrana. Milijuni ljudi Azije i Afrike žive od takvih tržnica i tamo nabavljaju meso. Ilegalna trgovina egzotičnim životinjama je doista golem problem, ali borba protiv nje se vodi već desetljećima - što već svjedoči kako tome nije lako stati na kraj.

No djelatnik Greenpeacea tu želi istaći kako je već i ova pandemija povod kako bi se više pažnje posvetilo zaštiti bioloških vrsta. 1992. na konferenciji o okolišu u Rio de Janeiru se o zaštiti okoliša govorilo u čitavom njegovom spektru, o zaštiti bioloških vrsta, zaštiti prirodnih staništa, borbi protiv širenja pustinje pa do zaštite svjetske klime. U međuvremenu je samo zaštita klime glavna tema, sve ostalo je gotovo palo u zaborav. A to se jednostavno ne može dijeliti, upozorava Thies: "Zaštita i obnova šuma i drugih prirodnih okoliša bi mogla sudjelovati s 20, 30% od svih mjera koje se trebaju poduzeti za zaštitu klime."

On tvrdi kako se i njegova organizacija već mnogo godina zalaže da se prema svim tim problemima odnosi "u paketu", ali se na svim razinama to stavlja u "posebne ladice". Nema malo nacionalnih vlada i političara gdje nadležne službe za pojedina područja zaštite okoliša i klime uopće ne komuniciraju međusobno.

A ne samo da se treba nešto učiniti - osobito kad je riječ o bioraznolikosti, nego ministrica Schulze ponosno kaže kako se i može nešto promijeniti: "U bjelogoričnim šumama, među pticama i u gradovima i šumama se stanje malo popravilo", kaže ministrica okoliša. No razloga za slavlje nipošto nema: "Ali kod poljoprivrednih zemljišta je stvarno kritično. Ono što znamo kao odumiranje kukaca, to sad i mi svjedočimo. Tu se mora dogoditi mnogo više."

Kukci su posebno ugroženi

Tako je populacija jarebica i vivaka iz roda šljuka pala na desetinu onoga koliko ih je bilo prije 25 godina, ugroženo je 70% od onoga što je bilo kukaca i leptira. Antje von Broock iz udruge BUND upozorava kako je poljoprivreda tu ključni čimbenik, ali kako nema baš nikakvog smisla tu voditi rat s poljoprivrednicima, nego ih treba motivirati da se i oni brinu za biološku raznolikost. Najbolje - novčanom potporom: "Mi se snažno zalažemo da poljoprivrednici dobiju novac kad učine nešto i za prirodu i za poljoprivredu", kaže von Broock.

Hoće li ova pandemija navesti odgovorne da počnu drugačije razmišljati o okolišu? Christoph Thies misli kako tu nemaju drugog izbora: "Sve je jasnije kako izbijanje epidemija ima veze s uništavanjem šuma i drugih prirodnih staništa. Tako bi pored klasičnih razloga za zaštitu okoliša sad mogao doći i argument zaštita ljudskog zdravlja i sprječavanje izbijanja epidemija", misli djelatnik Greenpeacea. U svakom slučaju, ima dobrih razloga da se predstavnici 180 zemalja članica UN-a sastanu i ozbiljno razgovaraju o tim problemima. Zaštitna maska koju će možda još morati nositi bi im mogla biti dobar podsjetnik.