Nakon senzacionalnog uspjeha Sumrak sage i dugogodišnjeg zacementiranog etiketiranja Roberta Pattinsona kao tajanstvenog emo Edwarda Cullena za kojim su vrištale horde tinejdžerica diljem svijeta, holivudski ljepotan zaraznog osmijeha postao je ozbiljan glumac u ozbiljnim filmovima koji propeler uloga sve više okreće prema vjetru artističkih filmova zanimljivih redatelja izvan holivudskih blockbuster niša, a njegov najnoviji je brutalni krimić Paklena noć u režiji braće Safdie (Benny i Josh) koji 12. listopada stiže u domaća kina. 

Ne samo da se sam mejlom ponudio bratskom tandemu, Benu i Joshu Safdieju, jer ga je zagolicala samo jedna fotografija kao tipičan trademark njihova redateljskog potpisa underground New Yorka, već je tijekom snimanja nekoliko mjeseci živio u jednom podrumu u Harlemu u kojem nije palio svjetlo, ni s kim nije razgovarao, radio u autopraonici u Queensu (zajedno s redateljem Benom, koji glumi njegova brata Nicka) kako bi se što bolje pripremio za ulogu, te amenovao apsolutnu metamorfozu izgleda, budući da braća Safdie snimaju gerilski po ulicama s vojskom amatera (ovo im je prvi film s miksom profi glumaca i amatera), a pod svaku je cijenu trebalo izbjegavati najezdu paparazza koji 'slavnom vampiru' dok je u New Yorku, ne daju ni minute mira.

Stoga je samo snimanje bilo 'strogo čuvana tajna' koja je to i do samog kraja ostala, što je inače u 'gradu koji nikad ne spava', uz neprestanu bujicu ljudi, gotovo nemoguće.

U Paklenoj noći, crnohumornoj krimi-drami, nabijenoj adrenalinom i napetošću koja zaustavlja disanje, Robert Pattinson, prisutan je od prvog do posljednjeg kadra, izgara na ekranu i na svojim leđima nosi cijeli film, te s drastičnim modifikacijama pojavnosti, raščupanom frizurom, neurednom bradicom i sijevajućim, 'ispijenim' pogledom (sliči na Roberta de Nira u mlađim danima kojeg apsolutno uspješno nasljeđuje) publiku, u sprint ritmu, vodi u jednu ludu, ludo paklenu noć gdje očajan (utopijski boljitak američke stvarnosti) pristaje na sve, kako bi svog posrnulog brata spasio od zatvora te upada u nevjerojatan svijet nasilja i zločina (kvaziobećana zemlja danas) pokušavajući dobiti uvrnutu utrku s vremenom jer se bliži zora (konačna propast).

„Inspiraciju za karakter lika Connieja, Robert Pattinson pronašao je u dokumentarcu Jona Alperta One Year in a Life of Crime iz 1989."

Eksplozivni nabrijani triler Paklena noć na lanjskom je Cannesu prošao itekako zapaženo - prikazan je u konkurenciji za Zlatnu palmu, okitio se nagradom za najbolji soundtrack (jeziva elektronska partitura Danijela Lopatina aka Oneohtrix Point Never, kao i glavni song u suradnji s Iggyjem Popom), kritičarsko 'sijelo' je bilo jednoglasno da Pattinson mora osvojiti nagradu za najboljeg glumca, a nakon prve projekcije uslijedile su petominutne stajaće ovacije.

Stoga ne čudi da se Robert Pattinson nalazi na svim iole ozbiljnijim prognostičarskim kartama za predstojeću dodjelu Oscara, što bi bila respektabilna kruna njegova dosadašnjeg glumačkog rada.  

New York Times film je proglasio punokrvnim filmskim užitkom, Variety naglašava njegovu elektrizirajuću, brzopoteznu akciju koja gledateljima ne da mrdnuti, Indiewire hvali originalnu intenzivnu neizvjesnost koju nitko od modernih filmaša ne zna tako dobro ukomponirati s crnom komedijom kao braća Safdie, dok Time Out i Detroit News ulogu Roberta Pattinsona drže za jednu od najimpresivnijih u prošloj godini, kao rukavicu u lice svima koji su ga željeli prerano 'pospremiti u ladicu'.