Prije nekoliko tjedana Facebook me podsjetio na zapis koji sam objavio 2012. godine. „#onokad kreneš odvajati otpad pa se sjetiš da više nisi na civiliziranom otoku nego u Zagrebu". Možda sam bio malo grub, no otok Krk već je prije deset godina bio deset godina ispred onoga gdje je Zagreb danas po odvajanju otpada. Iako nisu na prvom mjestu po odvajanju otpada u zemlji, uspješniji je niz općina u Međimurju, Krk se ipak ističe kao svijetli primjer zbog svoje veličine, ali sada već i tradicije. Sedam općina ovoga najvećeg hrvatskog otoka bliži se brojci od 60 posto recikliranog otpada, a sa svime su krenuli još 2005. godine.

Ekološki osviješteni otok

Iako se to vremenom pretvorilo u cijelu priču o samoodrživom i ekološki osviještenom otoku, početak je priče vezan uz puku potrebu - otočke vlasti, ujedinjene oko zajedničke komunalne tvrtke Ponikve, shvatile su da na svom odlagalištu otpada više nemaju mjesta, a da se dugo čekani centar za gospodarenje otpadom Marišćina neće otvoriti još godinama. Pomoglo je i to što sedam općina ima jednak udio u komunalnoj tvrtki, što znači da se oko svega moraju dogovoriti i promjena vlasti u nekoj od njih ne znači i promjenu politike gospodarenja otpadom. I tako su počeli, prvo s reciklažnim dvorištima, zatim i s 1500 zelenih otoka po svim ulicama u svim mjestima na otoku, a potom i s još složenijim sustavom odvojenog prikupljanja od „vrata do vrata".

„Moja djeca imaju 17 i 14 godina. Oni su praktički rođeni u sustavu s odvajanjem otpada. Ne moram ih educirati - otkad su bili mali postoji žuta kanta, plava kanta. Kod nas se ne pita gdje da bacim bananu, normalno je da se zna kamo ide. Kad su kao mali išli kod bake u Rijeku, nisu znali kamo baciti recimo papir kad je baka imala samo jednu kantu", govori za Deutsche Welle pomoćnik direktora krčke komunalne tvrtke Ponikve Ivan Jurešić.

Edukacija počinje u vrtićima

Edukacija je osobito važna u krčkom modelu gospodarenja otpadom, objašnjava Jurešić. Počinje još u vrtićima i školama, a komunalna tvrtka se svojim promotivnim i edukativnim materijalima na stranim jezicima obraća i stranim gostima koji u ljeto preplave otok.

„Ljudi su to prihvatili na razne načine. I dan-danas imate ljude koji ne žele odvajati, koji misle da je to glupo i da to nema nikakav utjecaj. Mi smo sada na 60 posto odvojeno sakupljenog otpada, no neki odvajaju i 80 ili 90 posto, ali ima i ljudi koji ne odvajaju uopće ili odvajaju možda 10 posto. Međutim generalno je to dobra priča jer su ljudi vidjeli kako to radi jedan, pa drugi, vide susjeda i ljudi se polako privikavaju", objašnjava Jurešić koji navodi da je velik problem edukacija sezonskih radnika, dok s turistima i nema toliko problema.

„Kampovi i hoteli jako tome pridaju važnost, osobito kampovi jer je to njima važno zbog plavih zastava za plaže. Kod privatnih iznajmljivača je stvar pristupa - ako iznajmljivač prilikom primanja gostima pokaže gdje su kante za odvojeno prikupljanje otpada, oni će se toga pridržavati."

Može li se krčki model preslikati?

U edukaciju se može svrstati i činjenica da Ponikve već gotovo 15 godina besplatno svim svojim korisnicima dijele vreću komposta iz svoje kompostane. „Ideja je bila da ih prisilimo da dođu na reciklažno odlagalište po svoju vreću i vide što mi tamo radimo i da vide rezultat, da pobijemo priče o tome da to sve ide na isti otpad. Kad ljudi vide da imamo halu, preše, trake za odvajanje, onda to ima efekta."

Što se tiče razvrstavanja otpada, ovaj stručnjak ističe da je ključna sortirnica otpada. Ona je na Krku relativno velikog kapaciteta, a imaju i dvije preše, no to je tako, kaže, zbog povećane proizvodnje otpada tijekom turističke sezone kada krčki komunalci u nekoliko mjeseci odvezu čak 70 posto od ukupno 20.000 tona otpada koji zbrinu svake godine. Tada se radi u dvije smjene, šest dana tjedno, a godišnji se koriste zimi, kada radnici rade četiri dana tjedno.

Kako ne može svako kućanstvo imati 10 različitih kanti, u sortirnici radnici ručno odvajaju papir, karton, foliju, raznu miješanu plastiku, PET ambalažu, tetrapak, limenke i staklo.

„Na Krku imamo pet kanti u kojima u kućama prikupljamo otpad. Da danas s ovim znanjem i iskustvom ponovno postavljamo sustav, ja bih rekao da su tri kante dovoljne. Biootpad u jednu kantu, sva suha frakcija: papir, plastika, staklo i metal u drugu, a u treću kantu komunalni otpad u koji ide sve ostalo", zaključuje Jurešić i dodaje da ne mora svaka općina imati svoju sortirnicu - „mi na Krku za sedam općina imamo jednu".

Cijena mora ići gore

Takva obrada naravno ima svoju cijenu i ne čudi stoga što je nedavno pokrenuta i rasprava o poskupljenju odvoza otpada na Krku mada sprešan i baliran otpad Ponikve prodaju, te djelomično smanjuju trošak odvoza otpada. Međutim, cijene variraju. Za tonu prešane PET ambalaže otkupljivači trenutno daju i 100 eura, dok je cijena papira ove godine eksplodirala na 800 kuna, a prije samo godinu dana bila je svega sto kuna. Ipak, velik je dio troškova fiksan, poput troškova plaća i goriva za kamione koji moraju prazniti kante bez obzira na broj korisnika koji varira. Ti troškovi svugdje čine 80 posto cijene odvoza. Osim toga krčki komunalci ovise i o riječkom centru za gospodarenje otpadom Marišćina kamo izvan sezone voze komunalni otpad i kamo će morati voziti sav nerazvrstani otpad kad jednom zatvore svoj deponij. A cijena deponiranja na Marišćini je 540 kuna po toni i morat će rasti, jer u Europi je realna cijena 150€ po toni, govori nam računicu Jurešić. Odvojenim prikupljanjem može se eventualno smanjiti taj troška za oko 400 kuna po toni.

Najjeftinije je sve bacati u istu kantu i odvoziti u rupu u zemlji, no taj smo koncept ulaskom u EU potpisali da ćemo napustiti i Hrvatska je već daleko ispod postotka odvajanja otpada koji je trebala postići do kraja prošle godine.

„Da bismo primorali komunalna društva i općine da se počnu baviti reciklažom i odvojenim prikupljanjem, moramo stvoriti jedan umjetni trošak deponiranja, taksu za deponije, koja mora biti tako visoka da bude skuplja od odvojenog prikupljanja. Tada postižemo efekt kružnog gospodarenja otpadom jer će svaka općina reći 'ne želim platiti „landfill taksu" koja je stravično visoka nego želim uložiti u sustav'. A na to se onda nadovezuje priča o ekologiji, estetici, ljepoti mjesta i tako dalje. Mi tako pokušavamo brendirati Krk kao eko-destinaciju. To sigurno ima efekta kod turista koji to prepoznaju, ali svi moramo biti svjesni da smo ulaskom u EU preuzeli obaveze i povratka nema. Nema alternative odvojenom prikupljanju otpada", zaključuje Jurešić.