Znate one ljude koji ne mogu proći kraj ogledala a da se ne pogledaju u njemu, stalno provjeravaju svoj izgled i svaka druga rečenica radi se o tome kako izgledaju? To ne bi bio zapravo neki problem kad ne bi govorili stvari koje mi ne vidimo, primjerice kako su debeli ili kako im je velik nos.

Znanstvenici su to nazvali dismorfofobijom, a u mozgovima takvih ljudi pronašli su prilično nenormalne veze između raznih dijelova mozga, uz najveća odstupanja u kvaliteti procesuiranja vizualnih i emocionalnih informacija.

Jednostavnije rečeno, te se osobe stvarno vide drugačijima nego što ih vidimo mi sa strane i radi se o ozbiljnom poremećaju koji ne treba shvatiti olako, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornija. 

Dismorfofobija se najčešće manifestira fokusiranjem na beznačajne detalje na tijelu, poput jedne bubuljice na nosu, a ne promatra se tijelo kao cjelina, što vodi u opsesiju i nemogućnost normalnog življenja zbog opterećenosti izgledom.

Sličan je poremećaj već uočen kod osoba s anoreksijom, koje stalno govore kako su debele, što je potaknulo i ovo istraživanje. Na žalost, do sada nije pronađen odgovor na pitanje kako riješiti ovaj problem.