Brza hrana odavno zauzima mjesto u našoj svakodnevnoj prehrani, a da toga nismo ni svjesni. Pogodnost je očita. Ipak, koliko je takva hrana zdrava? I koliko dugo tijelo može podnositi brzu hranu?

Njemački farmaceut Henri Nestle proizveo je mnoge varijacije hrane, ali njegova slava došla je nakon predstavljanja mlijeka u prahu za bebe. Dječju formulu ubrzo je slijedilo mlijeko u prahu za odrasle i brzi obroci. Što se tiče instant zobene kaše, zrno se pretvara u komadiće i obrađuje parom.

Kao rezultat, gubi vitamine i minerale, kao i značajnu porciju vlakana koja pospješuju probavu i crijevnu floru. No, sav škrob ostaje, što znači da se konzumenti brže debljaju. Kako bi poboljšali okus, proizvođači često dodaju šećere i arome.

Japanac Momofuku Ando je nakon Drugog svjetskog rata izumio instant rezance. Naime, Ando je završio u zatvoru zbog neplaćanja poreza, a kako je zatvorska hrana bila jednolična, dok je zemlja prolazila kroz ekonomski oporavak nakon rata, Ando je bio prisiljen stvoriti hranu koja se ne kvari duže vremena i brzo je gotova. Japanci su bili oduševljeni Andovim izumom, tako da je završio kao muzejski izložak.

No, palmino ulje koje se koristi za prženje rezanaca nije baš najzdraviji proizvod. Povećava nivo kolesterola, te uzrokuje stvaranje vaskularnog plaka. Znanstvenici smatraju kako pretjerana konzumacija rezanaca može dovesti do pretilosti. Kako piše na etiketi pakiranja, 100 grama instant rezanaca sadrži 455 kalorija. No unatoč velikoj kalorijskoj vrijednosti, osjećaj sitosti brzo nestaje. Naime, rafinirano i jeftino brašno, koje se brzo apsorbira, se koristi za izradu rezanaca. Konzument brzo osjeća glad, te otvara novo pakiranje.

Začini koji se dodaju su jaki i intenzivni. Zbog toga se instant rezanci ne preporučuju osobama koje imaju problema s probavnom, bubrezima i visokim krvnim tlakom. Konzervansi su češći od vitamina i minerala.

Švicarski mlinar Julius Maggi je početkom 20. stoljeća došao na genijalnu ideju. Odlučio je samljeti suho povrće poput graha i graška, i tako dobio prvi uzorak instant juhe. No njegov izum tu nije stao. Dehidriranom povrću je ubrzo dodano meso, koje je kuhano, dehidrirano i pretvoreno u prah, i tako je nastala poznata kocka za juhu. Maggi se svojim izumima proslavio posebice tijekom Prvog svjetskog rata, kada su postali neizostavni dio vojne prehrane.

Ipak, jedna takva kocka sadrži trećinu dnevne potrebe za soli. Još jedna prednost jest obilje natrij glutaminata. Ovaj dodatak hrani koji pojačava okus poznat je pod kodom E621. Znanstvenici još uvijek nisu sigurni koje točno posljedice pretjerana konzumacija hrane s ovim dodatkom može izazvati. Neki smatraju da je glutaminat potpuno siguran, pa čak i da je dobar za mozak, drugi vjeruju da E621 uzrokuje gastritis, čir na dvanaesniku, te povećava rizik od karcinoma.