Najmanje četiri godine SAD zna da Rusija krši sporazum INF (Intermediate Range Nuclear Forces), koji zabranjuje posjedovanje raketa srednjeg dometa (od 500 do 5.500 km), a koje mogu biti naoružane atomskim bojevim glavama. Rusi su jedan dopušteni raketni sustav (Iskander) preradili u nedopušteni (SSC-8).

Rusi čine ono što uvijek čine kad im se takvo nešto predbaci sa Zapada. Najprije opovrgavaju da je novi sustav zabranjen prema sporazumu, a onda odgovaraju protuoptužbama. Da NATO čini isto svojim raketnim sustavima u Rumunjskoj. One su načelno tamo zbog iranskog oružja, ali bi mogle biti upotrijebljene i protiv ciljeva u Rusiji. I da Moskva na to mora reagirati.

Povratak u 1980-e godine?

U obje interpretacije ima istine. Pitanje je samo kako se prema tomu odnosi. Donald Trump ne zna diplomatski nastupati, on zna samo grubo govoriti i prijetiti. A Rusi zbog svoga ponosa moraju uzvratiti na isti način. Trump želi skupljati bodove uoči sljedećih izbora (Midterm elections), a Putin se mora usprotiviti kako ga njegovi sunarodnjaci ne bi doživjeli kao slabića.

U pregovorima ponovo uspostaviti povjerenje

Siledžijsko ponašanje dvojice suparnika vodi ravno u rane 1980-e godine, vrijeme najjače utrke u naoružavanju između NATO-a i Varšavskog pakta. Sporazum INF iz 1987. bio je tada miljokaz jer je pokazao put iz spirale naoružavanja. Ja sam tada bio student, za mene je uništenje raketa Pershing II na zapadnoj strani i raketa SS20 na istočnoj strani bilo divovski korak prema miru i pomirenju. I ja se ne bih htio vratiti u 1980-e godine.

Pritom bi lako bilo naći izlaz. Umjesto otkazivanja sporazuma NATO i Rusija bi trebali sjesti za stol i razgovarati kako sporazum može biti spašen. Mnogi će sad prigovoriti da za to nedostaje povjerenje: Rusija je anektirala Krim i napala istočnu Ukrajinu, kako joj sad vjerovati? Na drugoj strani će reći: "Kako mi Rusi možemo vjerovati NATO-u", kad on ovih dana u Skandinaviji održava najveću vojnu vježbu od kraja Hladnog rata i kad se već godinama na ruskoj zapadnoj granici stacionira sve više vojnika i oružja?

Ja mislim da ni 1987. povjerenje između Istoka i Zapada nije bilo osobito jako. Unatoč tomu svijet je smanjenjem količine oružja učinjen sigurnijim. To je moguće i danas. Dakle, gospodo, sjednite za stol i pregovarajte!