Manfred Weber: Prilagođeni

Čovjek iz njemačke/bavarske Kršćansko-demokratske unije (CSU) pripada umjerenom, EU prijateljskom dijelu svoje stranke. U Europskom parlamentu je od 2004., a posljednje četiri godine je i predsjednik najvećeg zastupničkog kluba, onog Europske pučke stranke (EPP). Poznate su njegove sposobnosti povlačenja konaca iz pozadine i umiješnosti pribavljanja potrebnih većina. Čitav niz članova EPP-a mu je već dao potporu.

Pored toga bavarskom političaru nedostaje karizma. Mnogi smatraju minusom što mu engleski baš i nije jača strana a ne može se baš nazvati ni kozmopolitom. No Weberu prije svega nedostaje bilo kakvo iskustvo s radom u vladi. Uspjehu svakako neće pridonijeti ni istrošeni izborni slogan: „Vratiti Europu građanima".Ono što govori protiv Webera je činjenica da je stranci Fidasz mađarskog premijera Viktora Orbana godinama pružao utočište u svom zastupničkom klubu. Od trenutne politike u Mađarskoj se ogradio tek prilikom kandidature na mjesto glavnog kandidata. Na Weberov račun ide i izbor Berlusconijevog prijatelja Antonia Tajanija na mjesto predsjednika Europskog parlamenta što mnogo baš i ne doživljavaju kao najslavniji trenutak ovog zastupničkog tijela.

Alexander Stubb: Obnovitelj

Mladoliki Finac je tako reći neka vrsta anti-Webera. Počeo je kao europski zastupnik, preuzimao je nakon toga nekoliko ministarskih resora u Finskoj, a kratko je bio i premijer svoje zemlje. Studirao je na uglednoj London school of economics i može ga se svrstati u kategoriju „globalna elita". Sonnboy ujedno trči maraton i bavi se triatlonom.

Shodno tomu su i njegove teme: digitalna revolucija, promjena klime i socijalna jednakost. Teme kojima želi Europskoj uniji dati novi uzlet.Stubb pripada liberalnom krilu svoje konzervativne stranke. Uvijek se zalagao za europske integracije a sebe vidi kao pragmatičnog političara. Finac tečno govori engleski i francuski a trenutno je na promotivnoj turneji po Europi. Slogan turneje: „Next generation Europe".

Frans Timmermans: Borac

Za socijaldemokrate u ring ulazi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans. Porijeklom iz jedne diplomatske obitelji, nizozemski političar govori pet jezika i suveren je na političkom parketu. Bivši ministar vanjskih poslova Nizozemske bez problema može zastupati svoje stavove u svakoj prilici.

Timmermans se u posljednje vrijeme istaknuo borbom protiv pomanjkanja državno-pravnih standarda u zemljama poput Poljske i stvorio je imidž nepokolebljivog borca za zajedničku budućnost Europe.

Maroš Sefčovič: Solidan

Drugi kandidat socijaldemokrata u EU parlamentu je Maroš Šefčovič koji od 2009. obnaša različite funkcije u Europskoj komisiji. U plus slovačkom političaru ide bogato iskustvo po institucijama i solidno obavljanje svojih dosadašnjih dužnosti. Ono što mu ne ide u korist je pomanjkanje medijske karizme i sposobnosti pridobivanja masa za svoje ideje.

Šefčoviča bismo prije povezali s hrpom spisa nego s naelektriziranim predizbornim skupom. U njegovu korist govori činjenica da je jedini potencijalni kandidat iz istočne Europe što bi mu moglo priskrbiti malo pozornosti i pozitivnih bodova.

Margrethe Vestager: Vjerodostojna

Danska povjerenica za tržišno natjecanje je neslužbena kandidatkinja liberala. Ona je mlada i energična i nema problema suprotstaviti se globalnim playerima poput Googlea ili Facebooka. U kratko vrijeme je stekla nešto poput statusa zvijezde Europske komisije.

Vestager je zapravo kao žena i liberal iz jedna manje članice idealno kadrovsko rješenja za vodstvo Europske komisije. Kod kuće je sakupljala iskustvo kao šefica stranke i i ministrica u brojnim resorima. Malo koji kandidat za vrh Europske komisije je do te mjere solidan i vjerodostojan kao ova Dankinja.

Matteo Salvini: Razarač

Talijanski desni ekstremist je za desno-populističku njemačku Alternativu za Njemačku (AfD) upravo opisan kao prikladni „Spitzenkandidat". Salvini trenutno još razmišlja o ovoj ponudi. Prošli tjedan se još sastao sa svojom francuskom istomišljenicom Marine LePen kada su zajednički šefove vlada europskih zemalja nazvali „neprijateljima Europe".

Tko ima kakve šanse?

Salvini svakodnevno vrijeđa Europsku uniju i njezine institucije a svoju zemlju s funkcije ministra unutarnjih poslova vodi u strogi konfrontacijski kurs. Ako se i odluči za kandidaturu, kampanja će mu prije svega poslužiti kao platforma za anti-europsku propagandu.

Desni populisti će vjerojatno ojačati svoje snage u parlamantu ali su šanse da ih drugi zastupnički klubovi podrže mali.

Socijaldemokrati će naprotiv ući oslabljeni u novi saziv Europskog parlamenta. I to ne samo zbog toga što će zbog Brexita izostati prisustvo britanskih laburista nego i zato što su socijaldemokrati na silaznoj putanji u većini europskih zemalja.

Kad su liberali u pitanju, njihova jačina u novom parlamentu ovisi o tomu hoće li im se priključiti stranka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona En Marche. U svakom slučaju im je potrebna podrška socijaldemokrata i zelenih ako žele pogurati svog kandidata.

EPP će najvjerojatnije imati najbrojniji zastupnički klub u Europskom parlamentu usprkos očekivanim gubicima. No izabir baš njegovog kandidata za predsjednika Komisije neće ići lako, jer je vrijeme velike koalicije sa socijaldemokratima stvar prošlosti. Zato su moguće neke druge koalicije koje ne uključuju EPP.

Na kraju odlučuju šefovi država i vlada, no neizvjesno je hoće li oni zaista potvrditi kandidata kojeg izdvoji parlament.