Eva Brozowsky trenutno stalno putuje na relaciji između Njemačke i Malija. Ova 34-godišnja Njemica je po zanimanju restauratorica i stručnjakinja za papir. Ona pripada timu njemačkih znanstvenika koji radi na restauraciji manuskripta starih nekoliko stoljeća iz velike biblioteke grada Timbuktu na sjeveru Malija.

Riječ je o rukopisima koji predstavljaju najvažnija pismena svjedočanstva zapadne Afrike uopće i koji se od 1988. godine nalaze na popisu Svjetske kulturne baštine. Grad Timbuktu, stotinjak kilometara sjeverno od Bamaka bio je tijekom srednjeg vijeka jedno od najvažnijih islamskih središta. Rukopisi stari i do 1.200 godina govore o astrologiji, medicini, povijesti onog vremena kao i o tumačenju Kurana.

Naime, zbog suhe pustinjske klime koja vlada u Timbuktu, papir se počeo raspadati. S druge strane ovdje su i termiti kao i drugi insekti koji „jedu" papir". Čak je i tinta s kojima su napisani, zbog kiseline koju sadrži, papiru nanijela štetu. „A ono što je jednom nagriženo, više se ne može spasitit", kaže ova stručnjakinja. Ona koristi priliku i apelira na svjetsku javnost da se više angažira kako bi na raspolaganje dobili dovoljno novčanih sredstava potrebnih za spas spisa.

„Više nemamo puno vremena. Ništa nije toliko ugroženo kao zaboravljena blaga", naglašava ona.„Riječ je o neopisivom kulturnom blagu. Planirano je da između 280.000 i 500.000 spisa iz Timbuktua bude pohranjeno u Bamaku. Oni bi ovdje trebali biti katalogizirani i digitalizirani. Dugoročno gledano, ovi bi rukopisi trebali biti stavljeni na raspolaganje kako znanstvenicima iz Malija tako i onima iz cijelog svijeta. No, nažalost je gotovo polovica materijala "vrlo osjetljiva i nestabilna tako da ove rukopise prvo uopće moramo „stabilizirati" ako ih želimo digitalizirati", kaže Brozowsky.

Jedan veliki dio je gotovo potpuno neistražen

Ovaj projekt spašavanja rukopisa iz Timbuktua financiraju njemačko Ministarstvo vanjskih poslova, međunarodna zajednica i njemačka zaklada Gerda-Henkel.

Do sada je ova zaklada iz Düsseldorfa na raspolaganje stavila 500.000 eura. „Mi se bavimo prvenstveno povijesnim islamskim znanostima. Za nas je posebno zanimljivo što je do sada istraženo i ocijenjeno svega dva do tri posto materijala - jedan veliki dio je znači potpuno neistražen", kaže Michael Hanssler, predsjedavajući zaklade Gerda-Henkel.

Njegovo oduševljenje dijeli i Dmitry Bondarev, stručnjak za zapadnu Afriku s odijeljenja „Rukopisi Azije, Afrike i Europe" na Sveučilištu u Hamburgu. „Ako doista želimo bolje razumjeti prošlost, onda su ovi manuskripti pravo blago. Oni će nam otvoriti do sada mnoga nepoznata vrata. Ono što do sada o njima znamo je da u svakom slučaju sadrže nevjerojatan potencijal bolje razumijevanja povijesti Afrike", kaže Bondarev.

Spašavanje i životna opasnost

On objašnjava kako su se tijekom srednjeg vijeka istraživači iz svih krajeva Afrike i šire, sastajali upravo u Timbuktu i ovdje razgovarali i zapisivali svoja znanja. Timbuktu se osim toga nalazio na najvažnijem trgovinskom putu kroz Saharu. Samim time, ovdje su se oduvijek susretali ljudi iz svih krajeva i međusobno dijelili svoja znanja. „Stručnjaci su u međuvremenu sigurni da bi ovi rukopisi mogli doprinijeti tome da povijest Afrike moramo napisati iz početka", kaže Bondarev.

On naglašava kako bi se uz pomoć ovih rukopisa bolje i jasnije mogle interpretirati i novije akcije islamskih grupacija na sjeveru Malija kao i novija povijesti islama uopće. No, s druge strane treba naglasiti kako su upravo ove radikalne islamističke grupe gotovo uspjele uništiti ovu kulturnu baštinu. Naime, nakon vojnog puča 2012. godine, islamisti su uspjeli osvojiti cijelo područje sjevernog Malija pa tako i gradove Timbuktu i Gao. Budući da su shvatili koliku važnost ovi rukopisi imaju za zapadni svijet, počeli su ih svjesno i namjerno uništavati.

Spasiti ih je uspjela grupa dobrovoljaca koji su pri tome riskirali i vlastite živote. „Ta je akcija bila jako, jako teška i prije svega jako opasna. Šest mjeseci smo u tajnosti automobilima i kamionima iznosili ove rukopise iz Timbuktua u Bamako. Raduje me da se sada konačno ipak nešto događa po pitanju daljnjeg spašavanja ovih spisa. Krajnje je vrijeme da se pristupi restauraciji. A digitalizacija će nam omogućiti i lakši pristup", kaže jedan od spasitelja, Abdel Kader Haidara, direktor biblioteke Mamma-Hadaira.

No, za sada još uvijek ima mnogo toga što se treba učiniti. Restauratorica Eva Brozowsky trenutno školuje druge za rad na ovom projektu - neke podučava u osnovnom radu restauratora papira, druge pak na čišćenju ili zaštiti. „Posao napreduje ali polako, u malim koracima. Da radim sama, imala bih se s čime baviti slijedeća stoljeća. Naravno što više ljudi radi i što je bolje financiranje, utoliko se i posao brže obavlja. No, u svakom slučaju moramo računati da će nam biti potrebno nekoliko desetljeća rada", kaže Brozowsky. Nadajmo se da do tada donatorima neće ponestati financijskih sredstava.