U ljudskoj je prirodi da se teško nosi s neuspjehom, osobito kad se zaredaju situacije koje smatramo lošima. No, negativne životne okolnosti mogu potaknuti osobni rast.

Mollie West Duffy, jedna od autorica knjige No Hard Feelings za The New York Times je objasnila zašto je od krucijalne važnosti negativne osjećaje pretvoriti u pozitivne akcije, odnosno ne dati da nas obeshrabri kada stvari ne idu kako smo očekivali i kada se ne ostvaruje ono čemu smo se nadali.

Za primjer je navela događaj iz osobnog života kada nije bila primljena na željeni fakultet. "Kada nisam dobila što želim zapitala sam se što me zaista pokreće i što želim raditi ostatak svog života. Kada se sada osvrnem unatrag, da sam upisala fakultet koji sam tada željela, danas ne bih bila sretna", iskreno će Duffy. Kaže, ono što smatramo životnim promašajima, ustvari su životni korektivi - promjene smjera koje trebamo u našim životim i bilo bi dobro da ih kao takve prihvatimo.

Bračni brodolom, otkaz ili bankrot vrlo su teške situacije iz kojih bismo trebali učiti i izaći jači. Psiholozi su u 90-ima skovali termin posttraumatski rast koji se odnosi na pozitivnu promjenu proizašlu iz negativnog događaja. Kod postraumatskog rasta ne radi  se o otpornosti, nego o promjeni. Transformaciji nakon pada. 

Trauma je sastavni dio života i važno je naučiti nositi se s njom. Iskustva ljudi koji su doživjeli teške traume i iz njh izašli jači, pokazuju da su empatija i zahvalnost osjećaji kojima bismo trebali težiti.