Kako se traže novi načini izlaska iz recesije, mnoge bi države ili  vlasti u velikim gradovima mogle pokušati iskoristiti rast svojeg stanovništva kao strategiju za izlazak iz krize. Međutim, vjerovanje da će rast populacije donijeti nova radna mjesta za lokalne stanovnike i gospodarski prosperitet samo je mit. Ovi rezultati istraživanja objavljeni su u članku u najnovijem broju časopisa Economic Development Quarterly.

"Rast može biti povezan s uspjehom ekonomskog razvoja, ali to nije uzrok tog uspjeha", napisao je autor studije Eben Fodor.

On je istražio odnos između rasta i gospodarskog prosperiteta u sto najvećih američkih gradskih područja od 2000. do 2009. godine kako bi se utvrdilo mogu li se određene prednosti, koje se obično pripisuju rastu, poduprijeti statističkim podacima. On je utvrdio da su najsporije rastuća gradska područja imala niže stope nezaposlenosti, manje razine siromaštva, više razine dohotka, te su bila manje pogođena učincima recesije od najbrže rastućih područja.

Zapravo, u 2009. godini stanovnici sporije rastućih područja u prosjeku su zarađivali 8.455 dolara po glavi više od stanovnika u najbrže rastućim područjima.

"Uspješan ekonomski razvojni program obično je onaj koji stvara nova radna mjesta", napisao je Fodor. "Nova radna mjesta imaju tendenciju da potiču rast populacije kako se ljudi sele u takva područja želeći iskoristiti nove mogućnosti zapošljavanja. Ali sam rast ne stvara prilike za zapošljavanje. Umjesto toga, on ih smanjuje jer pridošlice popunjavaju otvorena radna mjesta."

Ova nova studija koristi podatke iz popisa stanovništva SAD-a za proučavanje stotinu najvećih gradskih područja, u kojima je zastupljeno 66% ukupne populacije SAD-a. U radu se uspoređuju 25 najsporije rastućih gradskih područja s 25 najbrže rastućih od 2000. do 2009. Najsporije rastuća područja bili su smještena u 13 američkih saveznih država, uključujući Connecticut, New York i Ohio. Najbrže rastuća područja nalaze se u 12 saveznih država, a dominiraju Kalifornija, Florida i Teksas