Postoji najmanje 6 razloga zašto je dobro piti zeleni čaj koji se dobiva od listova biljke Camellia sinensis koje traže poseban način pripreme napitka. Naime, zeleni čaj nije dobro kuhati kipućom nego toplom vodom koja je nakon vrenja odstajala oko pet minuta. 

Listovi zelenog čaja nakon branja ne gube dragocjene sastojke jer odmah prolaze kroz kratkotrajan proces zagrijavanja ili prženja. Dok se u Europi zeleni čaj pretežno prodaje u vrećicama s pojačivačima okusa, u Aziji se još uvijek poštuje tradicionalan način proizvodnje, a postoje i brojne različite vrste zelenog čaja.

Kako prepoznati kvalitetan zeleni čaj? Obratite pozornost na način čuvanja čaja u prodavaonici. Iako i cijena dosta govori u kvaliteti, važno je da trgovac čaj čuva u zatamnjenim posudama s poklopcem pri čemu čaj ne smije biti u kontaktu s plastikom ili filter vrećicama.

Matcha
Listići čaja u ovom slučaju se suše i melju u prah. Matcha ima visok udio kofeina te snažan i pomalo gorak okus. Može se pripremiti s mlijekom i/ili vodom.

Sencha
Sencha je zeleni čaj iz Japana koji je poznat po visokoj kvaliteti. Listići se nakon branja kratko zagrijavaju na pari (Kinezi ih prže), a okus čaja razlikuje se ovisno o regiji proizvodnje. Prvi Sencha čaj sezone obično je blag, sladak i bogat vitaminima, dok krajem godine postaje jači i grublji.

Chun Mee
Chun Mee je manje sladak od ostalih zelenih čajeva. U okusu se osjeća malo dima, a sam naziv čaja u doslovnom prijevodu s kineskog znači "vrijedne obrve".

Genmaicha
Genmaicha nastaje kada se klasičnom zelenom čaju doda pržena riža. Legenda kaže da se prvi puta pojavio u 15. stoljeću u Japanu kada su nestašnom slugi u čaj pala zrna riže. Čaj je pripremao na vatri pa je rižu nesvjesno popržio na dnu lončića i tako čaju dao posebnu aromu. Genmaicha ima miris po kokicama.

Hojicha
Hojicha je zeleni čaj koji izgleda i ima okus kao crni čaj. Dobar je za probavu pa se često konzumira u večernjim satima i nakon obroka.